Fęrsluflokkur: Bloggar

Nei- žżšir- jį lögmįliš gildir enn.


                     
Žessi greinaflokkur birtist upphaflega ķ Mogganum 1996 aš mig minnir en er ķ öllum ašalatrišum alveg jafn tķmabęr nś og hann var žį og hrópin um "lżšręši" og "mannréttindi" frį ķslenskum lišsmönnum kśgaranna og böšlanna eru nś enn hęrri, meira ęrandi og óžolandi en žau voru žegar žetta var skrifaš. 
Žeir sem įšur studdu Albanķu og Austur- Žżskaland styšja nś Hamas, Hizbollah, 
Talķbana og al -Qaida. Žeir munu alltaf styšja ytri óvini Vesturlanda, hverju nafni sem žeir nefnast, žvķ žeir eru sjįlfir innri óvinir žeirra. Žetta er ķ rauninni ritgerš ķ fjórum köflum, sem birtust fjóra daga ķ röš ķ Morgunblašinu sumariš 1996, og hśn er aš minnsta kosti jafn tķmabęr nś og žį var. Vinstri menn eru nefnilega enn ósvķfnari ķ "lżšręšis"- og "mannréttinda"- bröltinu nśna en žeir hafa nokkurn tķma įšur veriš. V.E.




                       FISKURINN HEFUR FÖGUR HLJÓŠ
...

Nś er hśn Rśssa-Grżla dauš.
Hśn gafst upp į rólunum  – į jólunum - žegar Sovétrķkin voru endanlega leyst upp fyrir fimm įrum.
Frį fęšingu 1917 hafši Rśssa- Grżla dreift ógn og skelfingu, falsi, flęrš og lygum um gjörvalla heimsbyggšina. Hundruš milljóna manna uršu bergnumdar, einkum mešan Grżla var ung og falleg. Tugžśsundir Ķslendinga śr öllum stéttum, ekki sķst mennta- og listamenn leitušu ķ helli Grżlu, lentu ķ tröllahöndum og ęršust. Rśssa-Grżla setti mark sitt į sögu aldarinnar meira en nokkuš annaš, og setur enn.
En žótt hśn Grżla gamla sé dauš ganga ašrir fjölskyldumešlimir ennžį ljósum logum vķšsvegar i žjóšlķfinu. Meinlausastir eru oršnir gömlu Leppalśšarnir, sem ungir vķgšust Grżlu og studdu hana fram ķ raušan daušann. Žeir hafa nś misst lķfsförunaut sinn.
Verri eru afkvęmin, sem enn eru į besta aldri, Leppir og Skreppir ķ stjórnmįlum og fjölmišlum, og Leišindaskjóšur ķ menningarlķfinu.
Grżlubörnin žrķfast vel, og žau eru góš börn. Alveg żkt góš, eins og unglingarnir segja. Žau tala um lżšręšiš. Og žau tala um frišinn. Og žau tala um mannréttindin. Žau tala eins og žau hafi fundiš žetta allt saman upp.
Žau telja sig vera stikkfrķ eftir lok kalda strķšsins og lįta eins og Grżla hafi aldrei veriš til. Hver sem nefnir hana į nafn er sekur um "śreltar skošanir", "kaldastrķšsįróšur", "fortķšarhyggju" eša eitthvaš ennžį verra.
Žaš er ekkert nżmęli, aš reynt sé aš žurrka śt söguna meš žessum hętti, žvķ žegar žrišja rķki Hitlers hrundi voru lišsmenn žess, erlendir sem innlendir, hvergi finnanlegir. Allir höfšu veriš į móti nasistum.
Ķslenskir jįbręšur Gślagsins beita nś svipušum brögšum, en žó er aš einu leyti reginmunur į, nefnilega žessi:
Fyrrum stušningsmenn Hitlers hafa aldrei veriš oršašir viš "lżšręšis"- eša "frišarbarįttu". Enn sķšur hafa nasistar tališ sig sérstaklega śtvalda til aš hafa forystu um "mannréttindabarįttu".
Hvaš sem annars mį segja um nasista mega žeir eiga žaš, aš žeir kunna aš skammast sķn.

Žegar ég var lķtill, į sjötta įratugnum, dvaldi um skeiš kornung flóttastślka frį uppreisninni ķ Ungverjalandi į heimili foreldra minna. Um žaš leyti varš mér ljóst, aš ķ landinu bjó sérstakur žjóšflokkur manna, sem kvįšust mįlsvarar "lķtilmagnans", en studdu jafnframt ofsękjendur stślkunnar og vildu koma hér į žvķ kerfi sem rķkti ķ Ungverjalandi. Ķ slagtogi meš žeim voru ašrir, sem ekki vildu koma į slķku kerfi, nema žį aš hluta, en meš žögn, hįlfvelgju eša jįmennsku voru ķ reynd einnig lišsmenn alręšisins. Žetta voru "ašrir vinstri menn".
Mannréttindabarįtta var žį öšru vķsi og miklu hęttulegri en sķšar varš, žvķ hśn fólst ekki, eins og nś, ķ žvķ aš vandlętast yfir įstandinu ķ fjarlęgum löndum hjį rķkisstjórnum sem enga stušningsmenn įttu į Ķslandi. Hér var viš aš eiga virka, ķslenska alręšissinna, sem įttu mikil ķtök menningarlķfinu og réšu afar miklu į fréttastofu einu śtvarpsstöšvar landsins. Žeir héldu hlķfiskildi yfir haršstjórunum, afsökušu og réttlęttu illvirki žeirra eša žögšu um žau. Mannréttindabarįttan fór žannig fram į innanlandsvettvangi, žvķ viš ķslenska lišsmenn kśgunar var aš eiga. Hver sį sem reyndi aš segja sannleikann um žaš sem fram fór austan tjalds mįtti eiga von į öllu illu, ekki ašeins frį kommśnistum, heldur vinstri mönnum sem heild. Aušveldast var žį, og er enn, aš žekkja "ašra vinstri menn" į žvķ aš žótt žeir segšust ekki styšja kommśnista, stimplušu žeir alla, sem ķ einhverri alvöru gagnrżndu įstandiš austan tjalds sem "hęgri öfgamenn", "fasista", eša jafnvel "nasista".
Žannig varš mér fyrst ljóst hvar skilin lįgu milli "hęgri" og vinstri. Skilin lįgu einfaldlega um afstöšuna til žess žjóšskipulags, sem löngu sķšar var fariš aš kenna viš Gślagiš. Žeir sem studdu alręšisherrana eša réttlęttu žį voru vinstri menn, alveg afdrįttarlausir andstęšingar, hverju nafni sem žeir annars nefndust og hverjar sem skošanir žeirra aš öšru leyti voru, nefndust "hęgri menn". Žannig eru til dęmis žeir Hitler og Hayek taldir "hęgri menn", einfaldlega vegna žess aš žeir voru bįšir svarnir andstęšingar Gślagsins. Ég skrifa "hęgri" meš gęsalöppum, en vinstri ekki, žvķ andstęšingar einhvers mįlefnis eiga alltaf miklu minna sameiginlegt en lišsmenn žess.
Žessi skilgreining hefur reynst mér vel.
Reglan gildir ennžį, žótt sjįlft höfušbóliš sé falliš. Enn standa eftir nokkrar hjįleigur, ašallega Kķna, Vķetnam, Noršur-Kórea og Kśba. Af afstöšunni til žeirra mį enn rįša hvort menn teljast til hęgri eša vinstri. Vinstri mann mį enn žekkja į žvķ t.d., aš hann ber įvallt ķ bętiflįka fyrir Castro.

           Nei-žżšir-jį-lögmįliš
Annaš atriši vakti einnig fljótlega athygli mķna ķ ęsku og gerir enn, nefnilega žetta: Žeir vinstri menn sem voru afdrįttarlausastir lišsmenn stjórnarfarsins ķ Austurvegi og studdu af alefli hernaš kommśnista ("žjóšfrelsisbarįttu") vķšs vegar ķ heiminum, tölušu mest og hęst allra um "frišinn", "mannśšina", "tjįningarfrelsiš" og - ekki sķst - "lżšręšiš" og "mannréttindin".
Žeir tölušu reyndar um fįtt annaš og gera enn. Žeir höfšu beinlķnis tekiš śt patent į žvķ góša ķ heiminum.
En hvers vegna?
Af hverju endurtaka einmitt žeir žessi orš svona oft?
Eftir mikil heilabrot tel ég mig hafa uppgötvaš tilekiš lögmįl til skżringar į žessu og żmsu fleira ķ hįttlagi vinstri manna. Um nafngift finnst mér rétt aš leita innblįsturs til Stķgamóta og kalla žetta žvķ einfaldlega "Nei-žżšir-jį-lögmįliš". Žaš hljóšar svo: Menn fordęma žaš įvallt haršast ķ orši sem žeir styšja afdrįttarlausast į borši .
Til žess aš vķsindalögmįl teljist marktękt veršur žaš aš hafa spįsagnargildi, en svo vill til, aš afar aušvelt er aš ganga śr skugga um gildi nei-žżšir-jį-lögmįlsins. Žannig hafa Alžingistķšindi veriš tölvusett ķ mörg įr og žvķ vandalaust aš orštaka žau meš tilliti til "mannréttindabarįttunnar", t.d. meš žvķ aš kanna notkun į oršunum "lżšręši" og "mannréttindi".
Ég spįi žvķ, samkvęmt fyrrnefndu lögmįli, aš verši žetta gert komi ķ ljós, aš žaš séu žingmenn Alžżšubandalagsins, sem oftast allra hafa śr ręšustól bżsnast śt af skorti į "lżšręši" og "mannréttindum" heima og erlendis undanfarin tuttugu įr eša svo. Sumir žeirra opna varla munninn, įn žess aš endurtaka žessi orš nokkrum sinnum, eins og žeim sé ekki sjįlfrįtt.
Metiš munu vafalaust eiga žeir žingmenn, sem dvalist hafa langdvölum austan tjalds undir handarjašri herranna, hafa veriš tķšir gestir žar į tķmabilinu og mest og best hafa starfaš ķ sérstökum "vinįttufélögum" viš alręšisrķki fyrir fall Berlķnarmśrsins 1989 og sķšar (samtķmis virkri og hįvęrri žįtttöku ķ "mannréttindabarįttunni").
Samkvęmt nei-žżšir-jį-lögmįlinu mį m.ö.o. reikna meš žvķ aš stušningsmanna kśgunar sé aš leita mešal žeirra sem haršast berjast fyrir mannréttindum, lišsmenn frišar séu žeir sem hvetja til ófrišar o.s. frv.
Viš nįnari athugun kemur ķ ljós, eins og ég mun sżna fram į, aš žetta er einmitt lóšiš.



                       ...FINNST HANN OFT Į HEIŠUM

AFAR margt er skylt meš kommśnistum og nasistum og freistandi aš spyrša žį saman. Bįšir eru alręšissinnar, en žeir sķšarnefndu hins vegar ekki nógu miklir hręsnarar til aš geta talist vinstri menn.
Bįšir įttu erlenda lišsmenn, grimmdin og kśgunin var svipuš, sömuleišis sjįlft stjórnskipulagiš, įróšurstęknin og margt fleira, en of langt mįl er aš rekja žaš hér. Nasistar sögšu sig hins vegar, öfugt viš kommśnista, opinberlega śr lögum viš sišferši og sišmenningu og virtu ekkert bošorš nema žaš fyrsta, sem žeir sneru upp į sjįlfa sig į sama hįtt og kommśnistar höfšu įšur gert. Žaš bošorš sżnist mér vera ein meginstoš stórasannleika af öllu tagi, žar meš talinni alręšishyggju, en einnig einn helsti grundvöllur ofstękis, umburšarleysis og trśarbragšastyrjalda.
Hinum bošoršunum nķu, sem eru sammannleg undirstaša sišmenningar hvarvetna, óhįš kristinni trś, vörpušu nasistar fyrir róša. Alveg ólķkt vinstri mönnum fóru žeir hvergi ķ launkofa meš fyrirlitningu sķna į lżšręši, mannśš og manngęsku og frömdu ekki, eins og kommśnistar, illvirki sķn undir formerkjum hins góša.

                                  Fanturinn og frelsishetjan
Įgętt dęmi um afstöšu heimsins til svonefndra "hęgri manna" og vinstri manna mį finna ķ ferli tveggja haršstjóra, žeirra Pinochets, fyrrum Chileforseta og Castros Kśbuleištoga:
Pinochet hélt góšan friš viš ašrar žjóšir, en engir frišarsinnar sóttu žó į hans fund.
Castro hefur hins vegar stofnaš til eša haldiš gangandi styrjöldum allt frį Sušur-Amerķku til Sušur- Jemens, en herjaši žó allra lengst og mest ķ Afrķku. Žvķ hafa kunnir frišarsinnar og mannvinir mjög sótt į hans fund (Garcķa Mįrquez, Olof Palme o.fl.), enda er enn vandfundinn sį vinstrisinnaši "mannréttindafrömušur" og frišarsinni, sem ekki hefur eitthvaš hlżlegt aš segja um Castro.
Žegar stór hluti verkfęrra manna į Kśbu var annaš hvort flśinn, fangelsašur eša farinn til Afrķku til aš drepa svarta menn fyrir Rśssa, flykktust įhugamenn um "friš", "lżšręši", "tjįningarfrelsi" og "mannréttindi" hvašanęva aš śr heiminum til Kśbu til aš fylla ķ sköršin į sykurekrum Castros, ž. į m. fjöldi Ķslendinga.
Enginn "hęgri mašur" hafši hins vegar slķka ašdįun į stjórnarfari ķ Chile aš hann fęri til Pinochets aš vinna ķ koparnįmum, og engin "vinįttufélög" voru stofnuš viš hann.
Pinochet tók viš landi sķnu ķ fįtękt og upplausn, en skilaši af sér blómlegu bśi.
Kśba var, įsamt Argentķnu rķkasta land rómönsku Amerķku og efnahagur ķ örum vexti žegar Castro tók viš völdum . Landiš er nś rjśkandi rśst og er įsamt Haiti langfįtękasta landiš ķ įlfunni, žrįtt fyrir gķfurlegan fjįraustur Rśssa, og žótt flestöll lönd önnur en Bandarķkin geti verslaš viš Castro.

Vinstri menn settu af staš einhverja umfangsmestu "mannréttindaherferš" sögunnar gegn Pinochet.

Um Kśbu rķkin žögn, aš heita mį.

Pinochet stofnaši til kosninga, skilaši sjįlfviljugur af sér völdum og breytti óumbešinn landinu ķ lżšręšisrķki.

Į Castro er ekkert fararsniš, og engar kröfur eru uppi um slķkt frį vinstri- "mannréttindafrömušum". Samt eru flóttamennirnir og fangarnir fleiri, įžjįnin og fįtęktin margfalt verri en nokkurn tķmann ķ Chile.
Į žvķ er enginn vafi aš Castro hefur veriš žjóš sinni miklu óžarfari en Pinochet var sinni žjóš, žótt sį sķšarnefndi hafi beitt andstęšinga sķna įlķka mikilli haršżšgi og Kśbuleištoginn. Flestir, en žó ekki allir žessir andstęšingar voru reyndar kommśnistar, sem hugšust koma į svipušu stjórnarfari og rķkir į Kśbu og hefšu žvķ sjįlfir beitt sömu ašferšum į valdastóli.
Fyrir ašfarir sķnar uppskar Pinochet meš réttu fordęmingu heimsins, en žvķ er ekki aš heilsa um Castro. Žvert į móti er hann ennžį beinlķnis hetja, jafnvel "frelsishetja" ķ augum žeirra frišelskandi vinstrisinnušu mannvina sem gera sér hetjur śr herskįum, fjarlęgum haršstjórum. Enginn gerir frelsishetju śr Pinochet, žótt hann hafi, ólķkt Castro, komiš į lżšręši. Umfjöllun um Castro er enn sem fyrr meš allt öšrum og vinsamlegri hętti en nokkur dęmi eru til um Pinochet sem kunni ekki sem "hęgri mašur" lagiš į žvķ aš fremja illvirki undir yfirskini hins góša.

                                    "Eigir žś vin..."
Ég hef į lišnum įrum stöku sinnum skrifaš um vinstrimennskuna hér ķ blašiš og žį aldrei lįtiš hjį lķša aš nefna "vinįttufélögin" sérstaklega, bęši vegna žess hvaš mér finnast žau vera merkileg og eins vegna žess hvaš fįir ašrir hafa vakiš į žeim athygli. Žau eru allrar athygli verš. Žar stofnušu ķslenskir menn, af įst og ašdįun einni saman til sérstakrar vinįttu viš stjórnirnar ķ löndum į borš viš Sovétrķkin (MĶR), Albanķu, Noršur- Kóreu, Vķetnam, Kķna, Kśbu, Austur-Žżskalandi og raunar flestöllum öšrum alręšisrķkjum.
Žessi samtök bera allra gleggstan vott um raunverulegan hug vinstrafólks til alręšisins, kśgaranna og böšlanna, žótt raunar sé af nógu öšru aš taka.
Žaš voru ekki ašeins Alžżšubandalagsmenn sem tóku žįtt ķ "vinįttufélögunum", heldur einnig fólk śr žeim stjórnmįlaflokkum, sem gįtu yfirleitt hugsaš sér samstarf og jafnvel vinįttu viš erlendar alręšisstjórnir (sbr. vinstri-Gślag-regluna sem ég nefndi ķ fyrstu grein). Žannig mį t.d. nefna žįtttöku framsóknarmanna ķ "vinįttufélaginu" viš Bślgarķu.
Į verksviši "vinįttufélaganna" var m.a. aš fį hingaš listamenn, fengju žeir yfirleitt brottfararleyfi (fjölskyldumešlimir voru hafšir ķ gķslingu į mešan). Var ķtarlega sagt frį öllu ķ alręšisrķkinu og jafnframt lįtiš ķ žaš skķna, aš hér vęri um samskipti "alžżšu" landanna aš ręša, enda höfušmarkmiš hinna erlendu stjórna aš réttlęta sig gagnvart eigin žegnum meš žvķ aš vķsa til žess vķštęka stušnings og samśšar, sem žęr nutu mešal vinstri manna vestan tjalds. Starf "vinįttufélaganna" var žannig ętlaš til stušnings alręšisstjórnunum og til aš villa um fyrir žegnum žeirra.
Tóku fjölmargir stjórnmįla-, mennta- og listamenn žįtt ķ žessu brölti, ž.e. vęru žeir ekki önnum kafnir viš aš fordęma "kśgun", "ritskošun", eša önnur "mannréttindabrot", sem žeir sįu žį - og sjį enn - ķ hverju horni hér į Vesturlöndum. Margir vinstri menn, ašallega lišsmenn Alžżšubandalagsins, hafa einnig notiš góšs af starfsemi "vinįttufélaganna" į annan hįtt, t.d. ķ tengslum viš feršalög til alręšisrķkja, žvķ žangaš var žeim tķšförult mešan fęrt var (sbr.: "Eigir žś vin / faršu aš finna hann oft").
Ég vil aftur undirstrika, aš aldrei hefur žetta varpaš skugga į "lżšręšis- og "mannréttindabarįttu" žessa góša fólks, sem fram fór samtķmis.


                        ... ĘRNAR RENNA EINA SLÓŠ
ŽAŠ liggur ķ sjįlfu ešli allra mannréttindasamtaka, eins og t.d. Amnesty, aš žau hljóti aš draga aš sér hręsnara, enda gera žau žaš. Vafalaust er erfitt aš halda žeim frį.
Žessi samtök voru žau fyrstu sem ķ alvöru tóku aš gagnrżna įstand mannréttindamįla ķ kommśnistarķkjunum og voru žvķ sjįlfkrafa stimpluš "hęgri sinnuš" af vinstra fólki ķ upphafi. En žaš er eitt höfušeinkenni allra hręsnara, hvaš žeir eru hugfangnir af fallegum oršum og sjįlft oršiš "mannréttindabarįtta" var einfaldlega ómótstęšilegt, enda gafst óvķša betra tękifęri til aš setja sjįlfan sig į hįan hest, fordęma og vandlętast. Žvķ leiš ekki į löngu, įšur en mjög fór aš bera į vinstra fólki innan žessara samtaka. Nįši žaš öllum völdum hóf žį m.a. herferš fyrir mįlstaš dęmdra moršingja ķ bandarķskum fangelsum.
 Žó er enginn vafi er į aš samtökin hafa unniš gott starf, einkum fyrstu įrin. Einhverjir žeirra, sem enn starfa innan žessara samtaka hafa hugsanlega aldrei lagt fjarlęgum haršstjórnum liš.
Nei-žżšir-jį-lömįliš segir aš menn fordęmi žaš įvallt haršast ķ orši sem žeir styšja afdrįttarlausast į borši. Žaš er įgęt stašfesting žessu lögmįli aš hver sį sem žvķ nennir getur grafiš upp skjalfestar heimildir um vinstra fólk sem starfaš hefur meš Amnesty en hefur einnig starfaš ķ sérstökum "vinįttufélögum" viš żmsar grimmśšlegustu haršstjórnir aldarinnar samtķmis starfi meš Amnesty, svo merkilegt - og vemmilegt - sem žaš nś er.

                                             Lżšręšiš
"Lżšręši" er eins og "mannréttindi" eitt af žessum fallegu oršum sem vinstri menn endurtaka ótt og tķtt įn žess aš botna upp né nišur ķ žvķ hvaš ķ oršinu felst. Ķ meginatrišum felur žaš ķ sér aš meirihluti kjósenda eigi aš rįša.
"Fįi žjóširnar aš kjósa milli haršstjórnar og stjórnleysis, velja žęr alltaf haršstjórann," sagši Aristóteles fyrir margt löngu. Ķ mörgum löndum er "lżšręši" einungis annaš orš fyrir ašgeršarleysi, spillingu og upplausn og žaš er alls ekki sjįlfgefiš aš almenningur kjósi lżšręši, fįi hann aš velja. Ķ Weimar-lżšveldinu höfšu andstęšingar lżšręšis, kommśnistar og nasistar, t.d. meirihluta atkvęša samanlagt.
Ķ Alsķr reyndi herforingjastjórn aš halda lżšręšislegar kosningar, en žį kom ķ ljós aš yfirgnęfandi meirihluti žegnanna hugšist kjósa andstęšinga lżšręšis sem einnig vilja afnema flest žaš sem viš nefnum grundvallarmannréttindi aš fyrirmynd Khomeinis. Kosningarnar voru stöšvašar og eru "mannréttindafrömušir" sķšan meš böggum hildar śt af öllu saman. Hvert eiga žeir aš snśa sér meš vandlętingu sķna og fordęmingu? Eiga žeir aš bżsnast śt ķ herforingjana sem vilja koma į vestręnum gildum, svipaš og Ķranskeisari į sķnum tķma, eša į aš fįrast śt ķ lżšręšislegan vilja kjósenda sem vilja afnema allt sem heitir lżšręši og mannréttindi?
Lķtill vafi er į aš Khomeini naut stušnings yfirgnęfandi meirihluta žegna sinna. Sama mį segja um Žżskaland Hitlers, Rśssland Stalķns eša Noršur-Kóreu undir Kim Il Sung. En voru žessar stjórnir "lżšręšislegar?" Svariš hlżtur aš vera neitandi. Hitler var, eins og prestar žjóškirkjunnar, lżšręšislega kosinn einu sinni. Sķšan sįtu menn uppi meš hann.
Frjįlsar kosningar voru ekki tķškašar ķ žeim rķkjum sem ég nefndi, né heldur rķkti tjįningarfrelsi. Įn tjįningarfrelsis er lżšręši óhugsandi, jafnvel žótt žessar stjórnir og fleiri slķkar hafi örugglega fullnęgt žvķ skilyrši aš hafa stušning meirihluta žegnanna.
Mjög margt fleira mętti segja um žetta, en stjórnarformiš og hugtakiš "lżšręši" er miklu flóknara en svo aš unnt sé aš gera žvķ sęmileg skil ķ stuttu mįli. Oršiš hentar hins vegar įgętlega til aš slį um sig meš žvķ.

                                       Mannréttindin
Eins og lżšręšiš eru mannréttindin vissulega afstęš, eins og einhver sagši. Svipaš gildir reyndar um fįtęktina. Sį einn er kśgašur eša fįtękur sem sjįlfur telur sig vera žaš.
Svo einfalt dęmi sé tekiš telja munkar sig hvorki kśgaša né fįtęka, žótt žeir séu ķ klaustrum sķnum sviptir flestum mannréttindum og lķfsgęšum. Fólk ķ frumstęšum žjóšflokkum, sem bżr fjarri sišmenningunni er fullsįtt viš hlutskipti sitt žótt frį sjónarmiši Vesturlandabśa rķki žar kśgun og fįtękt.
Svipaš gildir um konur ķ löndum Mśslima. Žęr telja sig langflestar alls ekki vera kśgašar. Mį benda į aš margir höršustu stušningsmanna Khomeinis erkiklerks į sķnum tķma voru konur og mešal žeirra mįtti finna konur, menntašar ķ frjįlslyndum hįskólum į Vesturlöndum.
Keisarinn vann sér žaš m.a. til óhelgi aš svipta konur blęjunni og reyna aš koma į vestręnum lifnašarhįttum og gildismati ķ landi sķnu. Viš andstęšinga beitti hann žó hefšbundum ašferšum ķ žessum heimshluta. Ķ klóm SAVAK, lögreglu hans, lentu annars vegar kommśnistar og hins vegar bókstafstrśarmenn af gerš Khomeinis.
Vinstri menn taka alltaf og ósjįlfrįtt afstöšu sem er andstęš hagsmunum Vesturlanda. Žvķ studdu žeir, meš Amnesty ķ fararbroddi, stjórnarandstęšinga af alefli, aš sjįlfsögšu undir formerkjum "lżšręšis" og "mannréttinda", žótt žaš vęri alltaf deginum ljósara hvaša stefnu andstęšingar keisarans fylgdu og viš hverju mętti bśast, nęšu žeir völdum.
Klerkarnir nįšu svo völdunum aš lokum, viš mikinn fögnuš mannvina og “mannréttindafrömuša” vķšsvegar. Sķšan žeir tóku viš, hefur "lżšręšis"- og "mannréttindabarįttu" vinstri manna gegn Ķransstjórn alveg linnt. Vandlętingarhrópin heyrast ekki lengur. Žar rķkir žögnin ein.
Ég held aš žaš vęri athugandi fyrir "mannréttindafrömuši" utan og innan Amnesty aš kynna sér betur mįlstaš žeirra sem geršir eru aš pķslarvottum. Khomeini sjįlfur lenti sem "ofsóttur trśarleištogi" um skeiš efst į listum Amnesty įsamt fjölmörgum įhangendum sķnum, vęntanlega fyrir "lżšręšis"- og "mannréttindabarįttu" sķna.
Ef dęma mį af reynslunni frį Ķran mętti reikna meš, aš žeir Lenin, Stalin og Hitler hefšu oršiš "samviskufangar" į vegum Amnesty.
Žeir voru nefnilega allir fangelsašir fyrir skošanir sķnar.


                        ... EFTIR SJÓNUM BREIŠUM

VINSTRI menn hafa nś misst glępinn, eša öllu heldur, glępnum var beinlķnis stoliš af žeim. Eyjólfur hresstist nefnilega aldrei. Hann dó. Syrgjendurnir leita nś nżrra patentlausna dyrum og dyngjum, en finna fįtt sem fśtt er ķ.
Žaš er viss eftirsjį ķ Eyjólfi. Mešan hann tórši var aušveldara aš fylgjast meš žeim sem önnušust hann. Ķ Žjóšviljanum, sem andašist skömmu eftir frįfall Eyjólfs, mįtti t.d. įvallt rįša ķ hvaš vinstra fólk bar helst fyrir brjósti žį stundina. Til dęmis komst blašiš yfir žaš ķ lišlega hįlfrar aldar sögu sinni aš styšja flestalla žį ógnarbķlda, sem herjušu į mannfólkiš į tķmabilinu. Mį minna į afdrįttarlausan stušning Žjóšviljans viš Hitler og hernaš hans įrin 1939-41, sem varš til žess aš Bandamenn stöšvušu śtgįfu blašsins og fangelsušu ašstandendur žess. Ekki žarf aš tķunda lofgerširnar óteljandi um hina haršsvķrušu alręšisherra kommśnistalandanna, en auk žeirra lenti hver sį, sem baršist gegn hagsmunum vestręnna lżšręšisžjóša, sjįlfkrafa ķ nįšinni. Mį žar nefna Khomeini og hans menn, og undir lokin įtti Saddam Hussein athvarf į sķšum blašsins, ž.e. ef rśm gafst fyrir "frišarbarįttunni", sem fékk ę meira rśm įsamt "mannréttindabarįttunni".
Einnig birtust gjarnan ķ blašinu auglżsingar um fundi samtaka sem tengdust įhugamįlum įhangenda žess, svo sem hinum żmsu "vinįttufélögum", sem ķslenskir menn stofnsettu viš miskunnarlausar, erlendar alręšisstjórnir. Žį mįtti finna ķ Žjóšviljanum, eins og viš var aš bśast ķ höfušmįlgagni "mannréttindabarįttunnar", tilkynningar um fundi Amnesty. Vakti sérstaka athygli mķna aš stundum stóš sama fólkiš aš žeim og auglżsingum "vinįttufélaganna".
Ekkert skorti heldur į um "frišarbarįttuna" sem rekin var samhliša stušningi viš "žjóšfrelsisbarįttuna" (ž.e. hernaš kommśnista). M.a. fengu "Menningar- og frišarsamtök kvenna", sem Stalķn sjįlfur stofnaši plįss, įsamt öšrum "frišarsamtökum" sem ekki voru jafn afdrįttarlaust rekin į vegum Sovétrķkjanna (aš žvķ er sżndist, a.m.k).

                       Frišaruppeldi og föšurlandsįst
Žaš er freistandi aš įlykta aš summa lastanna og dyggšanna verši alltaf hin sama. Žvķ meiri dyggšir, žeim mun meiri lestir. Allir kannast viš kristna vandlętara og sišapostula sem hafa veriš sekir um żmiss konar glępi. Dęmi mį finna um menn sem oršiš hafa žjóškunnir fyrir barįttu sķna gegn fķkniefnavandanum, en sķšan dęmdir fyrir eiturlyfjasmygl.
Žetta mį skżra meš nei-žżšir-jį- lögmįlinu sem segir aš menn fordęmi žaš įvallt haršast ķ orši, sem žeir styšji afdrįttarlausast į borši. Miklu fleiri dęmi mį finna en žau, sem ég hef žegar nefnt:
Ķ strķšslok kom upp ķ Žżskalandi hreyfing um "frišaruppeldi" og var Ulrike Meinhof, sem seinna varš heimskunn ķ tengslum viš hryšjuverk, eitt fyrsta barniš, sem fékk alveg skipulegt “frišaruppeldi” frį barnęsku. Mį žvķ segja, aš Baader-Meinhof- hryšjuverkasamtökin hafi veriš skilgetiš afkvęmi "frišaruppeldis".
Ég missti reyndar trśna į "frišarbarįttunni" fyrir margt löngu, um lķkt leyti og tveim hópum frišarsinna lenti saman į "heimsfrišarmóti" ķ Japan og tugir manna voru drepnir.

Ķ "verkamannalżšveldum", t.d. į Kśbu, er hver sį, sem reynir aš stofna til verkfalla eša berjast fyrir hag verkamanna tafarlaust fangelsašur. Žetta er gert meš žeim rökum aš "verkamenn" hafi völdin og sé verkalżšsbarįtta žvķ "gegn hagsmunum verkalżšsins".
Žaš leišir žvķ af sjįlfu sér aš vinstri menn, vinir Castros og annarra slķkra, hafa alltaf tališ sig vera alveg sérstaka fulltrśa og kraftbirtingu verkalżšs og verkalżšsbarįttu hér į jöršu.
Ķslenskir verkalżšsleištogar sóttu žvķ t.d. žing opinberra "verkalżšsfélaga" alręšisrķkjanna į Kśbu fyrir nokkrum įrum, einmitt um žaš leyti, sem "hęgri sinnašir" (andkommśnķskir) verkamenn ķ Samstöšu voru aš berjast fyrir lķfi sķnu ķ Póllandi. Žingiš samžykkti aš sjįlfsögšu żmsar įlyktanir, sem fordęmdu "kśgun verkamanna" vķšs vegar į Vesturlöndum.
Einn stjórnmįlaflokkur, sem hefur heitiš żmsum nöfnum, telur sig alveg sérsakan og śtvalinn andstęšing erlendra stórvelda. Lišsmenn hans hafa žvķ ķ gegnum tķšina vandlętast afar mikiš og m.a. mjög sakaš andstęšinga sķna um "landsölu" og jafnvel "landrįš".
Žaš žarf žvķ ekki aš koma neinum į óvart aš nś er fullsannaš og skjalfest ķ Moskvu, aš einmitt žessi flokkur žįši samtķmis mikla fjįrstyrki og var um įratugaskeiš beinlķnis stjórnaš śr rįšuneytum erlends stórveldis.

                                          Af illum verkum...
Nś, aš Rśssa-Grżlu lišinni, er ķ sjįlfu sér įgętt aš žurfa ekki lengur aš sitja undir žvķ aš vera kallašur "fasisti" fyrir žęr sakir einar aš benda į stašreyndir um įstandiš ķ sęlurķkjum. Žeim stašreyndum mótmęlir enginn lengur.
Mér fannst miklu verra fyrr į įrum, og finnst enn, aš vita af mįlsvörum alręšis og kśgunar mešal įhrifamanna hvarvetna ķ žjóšfélaginu, ekki ašeins ķ stjórnmįlum, heldur einnig og ekki sķst ķ lista- og menningarlķfi žjóšarinnar.
Hitt fannst mér žį og finnst enn allra verst, og reyndar óžolandi, aš sitja undir tali žess sama fólks ķ sķbylju um "lżšręšiš", "tjįningarfrelsiš", "lķtilmagnann" og "mannréttindin".
Havel Tékklandsforseta var örugglega ekki kunnugt um, žegar hann var hér į ferš fyrir nokkrum įrum, ķ hvaša félagsskap hann var. Mér fannst beinlķnis višbjóšslegt aš fylgjast meš žvķ aš žeir sem flöšrušu allra mest upp um forsetann voru einmitt žeir įhrifamenn ķ stjórnmįlum, listum og menningarlķfi sem af mestu alefli höfšu stutt kvalara hans fįum įrum įšur mešan hann var andófsmašur og fangi.

Žetta fólk kann ekki aš skammast sķn. Žaš kunna nasistar.

Rśssagrżla er dauš. En Grżlubörnin lifa og munu halda įfram aš geta af sér afkvęmi, žvķ skżringar į hįttalagi žeirra er fremur aš leita į vettvangi sįlfręši en stjórnmįla. Vinstrimennskunni veršur varla śtrżmt, fremur en sżndarmennskunni, vandlętingunni eša óskhyggjunni. Hśn mun skjóta upp kollinum ķ einhverri mynd, undir einhverju nafni. Blekkingin er fallegri en raunveruleikinn, og menn munu halda įfram, enn sem fyrr, aš berjast af miklu meiri sannfęringu fyrir lyginni heldur en sannleikanum.
Žvķ munu ķhaldsmenn seint öšlast žann töfraljóma, sem umlykur mįlsvara blekkingarinnar. Viš žaš veršur aš bśa.
Barniš ķ ęvintżri Andersens hefur örugglega fengiš skömm ķ hattinn. Svo var a.m.k. um okkur sem reyndum aš benda fólki į śr hvaša efni nżju fötin vęru sem skraddararnir Marx og Lenin höfšu saumaš į keisarana ķ Kreml. Bošberar vįlegra tķšinda verša aldrei vinsęlir, og fólk er alltaf reišubśnara til aš trśa lyginni heldur en sannleikanum.
Kķkóti skildi hvarvetna eftir sig slóša eyšileggingar. Žaš gera vinstri menn, stušningsmenn, jįbręšur og umžegjendur alręšisherranna og böšlanna, lķka. Fulltrśar og arftakar Rżssa- Grżlu eru hins vegar ekki meinlausir, sjónumhryggir riddarar. Aušvelt er samt aš žekkja žį: Žeir tönnlast nefnilega ķ sķbylju į fallegum oršum.
Nafni minn frį Skįholti oršaši nei-žżšir-jį-lögmįliš dįlķtiš öšru vķsi en ég, nefnilega svona:

Af illum gjöršum sķnum žekkjast žeir,
sem žykjast geta frelsaš heiminn.


Žaš er vissulega rétt aš aušveldlega mį žekkja žį af illum gjöršum žeirra.
En žaš er jafn aušvelt aš aš žekkja illvirkjana af fögrum oršum sķnum.


Nęr allt koldķoxķš er nįttśrlegt og hefur veriš ķ įrmilljarša



Mér finnst tilvališ ķ ljósi „umręšunnar“ aš setja hér inn smį tilskrif um koldķoxķš, lofttegund lķfsins, hina raunverulegu undirstöšu alls lķfs į jöršinni. Of fįir viršast vita, aš žaš er koldķoxķš, ekki sśrefni (sem er ekki naušsynlegt lķfi) sem er hin raunverulega undirstaša alls lķfs į jöršinni.
Og „loftslagsvandinn” er enginn vandi. Žvert į móti. Afturhvarf til hins hlżja, raka loftslags sem rķkti į fyrri hluta nśverandi hlżskeišs vęri öllum til hagsbóta, en um žaš fjalla ég m.a. ķ greininni „Gróšurhśsaįhrif vęru góš, eša aš flżta ķsöldinni“, annars stašar į žessari sķšu.
Koldķoxķš er, įsamt vatni, undirstaša alls lķfs į jöršinni. Žegar jöršin var ung, fyrir um fjórum milljöršum įra, įšur en lķfs varš vart, viršist žaš hafa veriš yfir 20% gufuhvolfsins. Žaš hefur streymt śr išrum jaršar ę sķšan og ef lķfsins nyti ekki viš vęri žaš nś örugglega meginuppistaša gufuhvolfsins eins og į systurplįnetu jaršar, Venusi. En į Venusi er ekki fljótandi vatn, svo lķf getur ekki žrifist.
Hér hefur koldķoxķšiš, įsamt vatni og meš žvķ aš tengjast żmsum frumefnum myndaš žęr gķfurlega flóknu kešjur kolvetnissambanda sem eru lķfiš sjįlft. Žaš er frįleitt og beinlķnis fįrįnlegt aš tala um žessa undirstöšulofttegund ķ gufuhvolfinu frį upphafi og byggingarefni sjįlfs lķfsins sem „mengun”, eins og gróšurhśsamenn gera ķ ofstęki sķnu og fįfręši.
Réttara vęri aš tala um óbundiš sśrefni og hiš žrķgilda afbrigši žess, ósón, sem „mengun”, žvķ óbundiš sśrefni er ekki upprunalegt ķ gufuhvolfinu og ekki naušsynlegt lķfi, heldur śrgangsefni frį jurtalķfinu sem dżrin, sumar bakterķur, allir sveppir (og mašurinn) nżta sér. Žessi „saur jurtanna” myndar nś 20,9% gufuhvolfsins en koldķoxķšiš, sjįlf undirstaša lķfsins, var komiš nokkurn veginn ķ jafnvęgi, ž.e. nišur undir ca. eitt kķló ķ hverju tonni gufuhvolfsins į fyrstu įrmilljöršum lķfsins, löngu fyrir daga risaešlanna. Žaš er nś um 0.038% eša ca 400 grömm ķ tonni andrśmslofts.

Žaš er rśmlega fimmtķu sinnum meira ķ höfunum, (sem eru basķsk og geta žvķ ekki sśrnaš)

 Af žessum 400 grömmum ķ tonni andrśmslofts eru kannski 10 grömm manngerš, en vel hugsanlega miklu minna.Raunar męlist koldķoxķš mjög mismikiš eftir landsvęšum og įrstķšum og tķmum sólarhrings, eykst į nóttinni, minnkar į daginn.
Koldķoxķš kemur aš sjįlfsögšu aš hluta frį andardrętti manna, dżra, fugla, fiska (nešansjįar). skordżra (gķfulegt magn, sem alltaf gleymist) og ekki sķst kemur žaš frį sveppagróšri og aeróbķskum (ildiskęrum) bakterķum. Allt sem deyr ofansjįvar og nešan breytist aš miklu leyti ķ koldķoxķš fyrir tilverknaš žessarra örvera. Menn ęttu aš hafa ķ huga aš örverur eru um helmingur lķfmassa jaršarog žetta magn er gķfurlegt (sbr. t.d. framręsla mżra).


Žį er ótališ allt žaš, sem streymir af žessari ósżnilegu, lyktarlausu lofttegund upp śr jöršinni allan sólarhringinn alla daga śr öllßum lįg- og hįhitasvęšum jaršar ofansjįvar og nešan auk žess sem eldfjöllin leggja öšru hvoru til. Jafnvel ķ żmsum jaršfręšilega „köldum" löndum eru vķša ölkeldur, sem koldķoxķš streymir upp um.
Žetta er óskaplegt magn, en eldvirkir nešansjįvarhryggir nį um 50 žśs. kķlómetra ķ mörgum hlykkjum umhveris jöršina og į žeim eru hunduš žśsunda eša milljónir loftventla og eldgķga.
Allar jurtir, ofansjįvar og nešan eru aš miklu leyti śr kolefni, oft 30-50% og bókstaflega allt žetta kolefni kemur śr koldķoxķši. Menn og dżr eru lķka aš miklu leyti śr kolrfni, sem upphaflega hefur komiš śr koldķoxķši gufuhvolfsins.
Jurtirnar žurfa gķfurlegt magn koldķoxķšs į hverjum degi til aš vaxa og dafna, mynda nżjar frumur og vefi og nżtt sśrefni, en allt sśrefni gufuhvolfsins hefur įšur veriš koldķoxķš (annar helmingur mólekślsins).Žessi hringrįs tekur ašeins innan viš tķu įr.
Raunar byggir C 14 aldursgreining fornleifafręšinga į žeirri stašreynd, aš žetta er hringrįs sem sķfellt endurnżjast, koldķoxķš eyšist og nżtt tekur viš į um tķu įra fresti og žannig hefur žetta veriš ķ milljarša įra, sķšan jöršin var ung.

Ķ samanburši viš žessa risavöxnu hringrįs sem nęr til allra jurta og žörunga ķ öllum löndum og höfum veršur brölt mannanna heldur lķtilfjörlegt og beinlķnis hjįkįtlegt.

Į žessari mynd mį sjį, aš koldķoxķš, žessi 0,038% gufuhvolfsins, er tališ valda ķ mesta lagi 3,6% gróšurhusaįhrifa.Hluti mannkynsins ķ žessum 3,6% er reyndar svo lķtill aš hann męlist varla, en um žaš stendur öll deilan.

Hugsiš um žaš!

Gróšurhśsaįhrif koma aš langmestu leyti frį vatnsgufu (myndina mį stękka meš žvķ aš smella į hana).

koldi_769_oxi_769.jpg


Gróšurhśsaįhrif vęru góš eša, aš flżta ķsöldinni

 

Žessi ritgerš mķn birtist upphaflega ķ Žjóšmįlum undir nafninu „Aš flżta ķsöldinni“, en hér er hśn mikiš aukin og endurbętt.Ég tel raunar aš žetta ętti aš vera skyldulesning fyrir alla įhugamenn um loftslagsmįl, ekki sķst žį sem įhyggjur hafa af „hlżnun jaršar“, en hér er aš finna flest allt žaš, sem ég aš segja um žetta mįl. Žótt hśn sé nokkuš löng, ber flestum saman um aš hśn sé ekki erfiš aflestrar, enda reyni ég aš foršast aš vera allt of „fręšilegur“. Um allt žetta mįl er best aš beita fyrst og fremst almennri, heilbrigšri skynsemi og einskorša sig viš óhrekjanlegar sögulegar, landfręšilegar og nįttśrufręšilegar stašreyndir.

Ég man žaš vel, žegar ég var ķ Austurbęjarskólanum fyrir hįlfri öld eša svo, löngu įšur en hann varš „ „fjölmenningarskóli”, aš mér og jafnöldrum mķnum var sagt,  aš vešur hér hefši veriš miklu hlżrra fyrir landnįm en žaš er nś. Ekki žyrfti annaš en fara ķ nęstu mógröf, žar sem stórir trjįstofnar vitnušu um miklu gróskurķkara Ķsland en žaš sem viš žekkjum.

Ég man lķka, žegar ég var skömmu sķšar ķ gagnfręšaskólanum viš Lindargötu, aš okkur var bent į žį stašreynd, aš fyrir örfįum įržśsundum, skömmu fyrir daga Forn- Egypta, var Sahara- eyšimörkin grasi gróin slétta, yfir aš lķta eins og žjóšgaršar Austur- Afrķku eru ķ dag, jafnframt žvķ aš Ķsland var jöklalaust aš kalla. Žetta skżrši kennarinn svo, aš uppgufun śr höfunum hefši veriš meiri. Auk žess hafa allir lęrt, ķ sķšasta lagi ķ ešlisfręši 9. bekkjar grunnskóla, aš hlżtt loft tekur til sķn margfalt meiri raka en kalt. Gróflega žżšir žetta aš hlżnun gufuhvolfsins um eitt stig veldur hękkun vatnsgufu ķ žvķ um sjö rakastig. Raki ķ gufuhvolfinu var žvķ miklu meiri en nś og žar meš śrkoman. Žetta voru žį žegar alkunnar stašreyndir og eru enn stašreyndir žótt žęr viršist ekki lengur alkunnar.

Įšur en lengra er haldiš ęttu menn fyrst aš gera sér grein fyrir einu algeru undirstöšuatriši: Gróšurhśsaįhrif vęru góš. Ef sś smįvęgilega endurhlżnun og uppsveifla ķ hitastigi, sem stašiš hefur ķ megindrįttum frį aldamótunum 1900 er eitthvaš annaš en ótalmargar ašrar upp- og nišursveiflur ķ hitastigi undanfarnar aldir og įržśsundir og heldur įfram, ólķkt öllum hinum, ber aš fagna žvķ. Ég undirstrika žetta vegna žess aš flestallir, nįnast allir sem fjalla um žessi mįl ganga śt frį žvķ sem gefnu aš afturhvarf til hins hlżja, raka loftslags fyrri alda og įržśsunda sé eitthvaš vošalegt, sem skylt sé aš berjast į móti. Žetta er alrangt. Endurhlżnun į aš taka fagnandi. Raunar bendir margt til aš uppsveiflunni sé nś aš ljśka eins og öllum hinum, og viš taki nišursveifla. Ég veit vel, aš žegar menn lesa žetta munu žeir telja, aš nś hafi ég endanlega fariš śr lķmingunum. En svo er alls ekki. Mér er full alvara.

„Loftslagsvandinn” er enginn vandi. Žvert į móti. Afturhvarf til hins hlżja, raka loftslags sem rķkti į fyrri hluta nśverandi hlżskeišs vęri öllum til hagsbóta. Ég hélt ekki aš žaš vęru nein sérstök tķšindi, aš mesti óvinur alls sem lifir, er frost og kuldi. Žetta hljóta allir aš vita. Skynlausar skepnur, fuglar, fiskar, skordżr, grös og jurtir vita žetta vel og leita žvķ įvallt ķ hlżjuna. „Umhverfisverndarsinnar” vita žetta, žótt undarlegt megi viršast augljóslega ekki. Žeir, fjölmišlamenn og flestir stjórnmįlamenn, meš Al Gore ķ fararbroddi hafa fengiš žį flugu ķ höfušiš aš hlżjan, vinur alls sem lifir, sé vond. Hin meinlokan er žó enn undarlegri, en hśn er sś, aš heimurinn muni farast, ef hlżnar eitthvaš agnarlķtiš aftur, um kannski eina- tvęr grįšur į nęstu hundraš įrum, žannig aš loftslag fari aftur aš lķkast žvķ sem var t.d. į dögum Grikkja og Rómverja.

Žį voru nśverandi sandöldur Noršur- Afrķku grónar og helsta kornforšabśr veldisins. Allt Mišjaršarhafssvęšiš var raunar gręnna og grónara en nś og fornleifar sanna, aš vķnrękt var stunduš viš Hadrķanusar- mśrinn į landamęrum Skotlands. Eins og ķslenskir jöklafręšingar vita voru ķslenskir jöklar į žessum tķma miklu minni en nś, sumir lķtiš annaš en snjóskaflar, sem sem sjį mį į mešfylgjandi mynd. Og hvaš gerir žaš til žótt slķk vešrįtta komi aftur? Ég vil taka žetta skżrt fram vegna žess aš bókstaflega allir sem um žetta mįl fjalla ganga śt frį žvķ sem gefnu, aš endurhlżnun og afturhvarf til hins hlżja og raka loftslags į dögum vķkinga, Rómverja (hlżrra en hjį vķkingum) eša Forn- Egypta (hlżrra en hjį Rómverjum) eša jafnvel afturhvarf til bórealsks tķma žegar flestallar eyšimerkur voru grónar og Ķsland jöklalaust vęri eitthvaš vont. Svo er alls ekki. Žvert į móti.

Žótt merkilegt megi viršast sżnast lķka flestir, sem eins og ég blįsa į gróšurhśsakenningarnar telja, alveg eins og forsvarsmenn kenningarinnar, aš slķk endurhlżnun vęri eitthvaš sem beri aš foršast og berjast į móti. Svo er alls ekki.

Žótt menn, eša aš minnsta kosti Ķslendingar af eldri kynslóšum, hljóti eins og ég hafa lęrt žaš, aš vešur var miklu hlżrra fyrr į öldum og įržśsundum viršast allir ašrir en ég bśnir aš gleyma žvķ. Ķ mesta lagi er žess stundum getiš, aš vešur hafi veriš hlżrra į landnįmsöld, sem er śt af fyrir sig rétt, en žį hafši žó kólnaš verulega frį dögum Grikkja og Rómverja žśsund įrum fyrr. Vešur į dögum Rómverja hafši aftur kólnaš verulega frį dögum Forn- Egypta, sem aftur var kaldara en į hinu „atlantķska” eša heitasta skeiši bórealska tķmans (einnig nefnt holocen- hįmarkiš) sem lauk fyrir eitthvaš rśmlega 6000 įrum, skömmu įšur en elstu mannvirki Forn- Egypta og Sśmera fóru aš rķsa. Žį var hiti mun hęrri en „svörtustu” spįr tölvulķkanasmiša „umhverfisverndarsinna” gera rįš fyrir, 4-5 stigum hęrri en nś. Žį var Ķsland jöklalaust og Sahara algróin eins og ašrar eyšimerkur.

Žetta eru allt beinharšar stašreyndir sem ég hef vitaš um sķšan ķ ęsku og hélt til skamms tķma aš vęru alkunnar. Enginn viršist nś muna eftir žessu nema ég, žótt žaš sé óumdeilt.

En lķtum nś nįnar į mįlin: Ég lęrši eins og ašrir af minni kynslóš ķ barna- gagnfręša- og menntaskóla aš viš lifum nś į ķsöld, žótt hlżskeiš sé. Ķ raun er loftslag nś afar kalt, sé mišaš viš jaršsöguna ķ heild, og raunar einnig į męlikvarša nśverandi hlżskeišs, sem er eitt af ķ kringum 20 slķkum sķšustu žrjįr įrmilljónir. Menn hljóta aš vita, eins og ég, aš mest alla milljarša įra sögu jaršarinnar hefur hiti veriš allt frį fimm- tķu og stundum allt aš 20 stigum hęrri en nś og lķtill, og oftast enginn ķs viš heimskautin.

Mest alla jaršsögu Ķslands, ž.e. į tertķertķma sem nęr yfir fyrstu 15-20 milljón (ekki žśsund) įrin žar til nśverandi ķsöld hófst, var loftslag og gróšur hér svipašur og nś er ķ Noršur- Kalifornķu, svo sem sjį mį į surtarbrandslögum og steingervingum į Tjörnesi og vķšar. Slķkt loftslag er Ķslandi og jöršinni allri ešlilegt, ekki ķsaldarkuldinn, sem nś rķkir, žrįtt fyrir hlżskeiš.

Nśverandi hlżskeiš rķkjandi ķsaldar hófst meš gķfurlegu flóši fyrir eitthvaš um tķu-tólf žśsund (ekki milljón) įrum. Hiti hękkaši žį enn einu sinni skyndilega um tķu stig eša meira į noršurslóšum į minna en mannsaldri alveg įn „gróšurhśsaįhrifa” af mannavöldum svo jökulskildirnir miklu brįšnušu į örskömmum tķma.

Menn hafa, sem fyrr sagši fundiš merki um 20 eša fleiri önnur slķk hlżskeiš į nśverandi ķsöld (eša kvartertķma), sem stašiš hefur ķ allt aš žrjįr milljónir (ekki žśsundir) af 4.500 milljón įra sögu jaršarinnar. Žau standa ķ fįeinar įržśsundir į um hundraš žśsund įra fresti og hafa sum augljóslega veriš miklu hlżrri en žaš sem nś rķkir. Um įstęšur hlżskeišanna er ekkert vitaš meš vissu, en langtķmasveiflur ķ geislun sólar eru alls ekki ólķkleg orsök. Breytingar į sporbaug jaršar geta varla skżrt svo skyndilegar og snöggar sveiflur.

Fundist hafa merki um nokkrar ašrar stórar ķsaldir į fyrri tķmaskeišum jaršsögunnar, en žęr hafa veriš tiltölulega stuttar sé mišaš viš įrmilljarša heildarlengd hennar. Hitastig į jöršinni fer sem fyrr sagši nś hęgt kólnandi og žornandi. Žessi kólnun er ekki jöfn, en žótt hita- og rakakśrfan sé hlykkjótt, liggur hśn afdrįttarlaust nišur į viš, mönnunum og gjörvöllu lķfrķkinu til ómęlanlegs tjóns. Stóru nišursveiflurnar ķ hitakśrfunni mį kalla „litlar ķsaldir” og hafa veriš nokkrar. Žess į milli hlżnar aftur um skeiš, en žrįtt fyrir allar sveifur og sveiflur innan ķ sveiflum kólnar og žornar loftslagiš hęgt og sķgandi.

Allir kannast viš sķšustu „litlu ķsöld” sem nįši (gróflega) yfir tķmabiliš frį 1300-1900, en önnur slķk, sem žó var miklu hlżrri, hefur lengi veriš kunn. Hśn hófst eitthvaš upp śr 500 f. Kr. og nįši inn į fyrstu aldir okkar tķmatals. Žį lagšist byggš af ķ noršur- Skandinavķu og gresjur Miš- Asķu skręlnušu og uršu žęr eyšimerkur, sem žar eru nś. Žetta hvort tveggja įtti mikinn žįtt ķ aš hrinda af staš žjóšflutningunum miklu.

Enn ein slķk „lķtil ķsöld“ (sem žó var hlżjust žeirra) hófst um 2200 f. Kr. og stóš ķ 2-3 aldir samkv. borkjörnum į Gręnlandi. Žurrkarnir sem henni fylgdu įttu mikinn žįtt ķ aš gera śtaf viš elsta konungsrķki Egyptalands og menningu Sśmera ķ nśverandi Ķrak.

 Mönnum sést stundum yfir, hve stutt er sķšan jökulskeišinu, (sem margir kalla einfaldlega „ķsöldina“) lauk. Rekji menn söguna aftur til žess tķma žegar pżramķdar Egypta voru reistir og elsta syndaflóšsagan, Gilgamesh, var rituš af Sśmerum eru žeir žegar komnir hįlfa leiš aftur į „ķsöld“. Žaš er varla tilviljun aš slķkar flóšasagnir eru alls tęplega 200 talsins frį öllum heimshornum, en fręgastar eru sagnirnar um Nóaflóš, Gilgamesh og Atlantis.Flóšiš mikla ķ lok „ķsaldar“ er miklu nęr okkur ķ tķma en flestir halda.

Fyrstu įržśsundin eftir flóšiš mikla, sem markar upphaf nśverandi hlżskeišs var loftslag į noršurslóšum sem fyrr sagši miklu heitara en ofstękisfyllstu reiknimeistarar og spįmenn heimsendafręšinga nśtķmans gera rįš fyrir ķ „svörtustu” tölvuspįm sķnum. Ķsbirnir og ašrar heimskauptaskepnur lifšu žó góšu lķfi örlķtiš noršar en nś. Meginjöklar į Sušurskautslandinu og Gręnlandi brįšnušu ekki, žótt eitthvaš kvarnašist śr žeim, einkum Gręnlandi, og mešalyfirborš sjįvar, aš frįtöldu landrisi (sem var grķšarlegt į noršurslóšum žegar jökulfarginu létti) og landsigi var litlu hęrra en nś.

 galciers_in_iceland_2500_years_agoAllt žetta dęmi um yfirborš sjįvar er raunar afar flókiš, žvķ landrisiš sem sķšar hefur oršiš į noršurslóšum er geysimikiš, ekki sķst hér į Ķslandi. Annars stašar, svo sem viš Noršursjó, hefur oršiš landsig. Viš Mišjaršarhafiš og sunnar, žar sem įhrifa frį jökulfarginu gętti ekki var yfirborš sjįvar žó sįralķtiš hęrra en nś. Um žetta eins og annaš er best aš nota raunverulegar sögulegar stašreyndir en gleyma tölvulķkönum. 

Vatnajökull og ašrir nżmyndašir smįjöklar į noršur- og sušurhveli og žaš sem kvarnast śr Gręnlandi dugir ašeins til fįeinna sentimetra eša ķ mesta lagi örfįrra tuga sentimetra hękkunar sjįvarboršs žótt allra „svörtustu” tölvuspįr ręttust og jöršin hyrfi til bórealska tķmans og yrši aftur sem aldingaršur. Ekkert bendir žó til aš svo fari.

 

 

 

Ef gufuhvolfiš hlżnar eykst mjög vatnsgufa ķ žvķ, sem stušlar aš lękkun sjįvarboršs. Sömuleišis eykst snjójókoma į jökla en žaš er įkoma (ž.e. snjókoma umfram sumarbrįšnun) ekki hitastig, sem mestu ręšur um vöxt og višgang jökla. Hįbunga jöklanna hękkar žvķ, žótt śr kvarnist nęr sjįvarmįli. Eitt er alveg vķst: Bęši Gręnland og Sušurskautslandiš voru į sķnum staš žótt loftslag vęri žetta mikiš hlżrra.

Į bóreölskum tķma var Ķsland nįnast paradķs į jöršu ķ samanburši viš žaš sem nś er, enginn Vatnajökull, ašeins fįeinir snjóskaflar į hęstu tindum og landiš allt gręnt og gróšri vafiš. Hveitirękt hefši trślega mįtt stunda į Sprengisandi, jafnvel į Hveravöllum. Allt lķfrķkiš tók viš sér. Gķfurleg landflęmi vķša um heim, sem höfšu veriš lķtt byggileg vegna kulda eša žurrka, uršu nś aftur lķfvęnleg mönnum, dżrum og jurtum. Frešmżrar brįšnušu įn žess aš metanuppstreymi gerši illt af sér. Uppgufun śr höfunum jókst, og hiš hlżja loft gat tekiš til sķn meiri raka en įšur. Sahara- eyšimörkin varš grasi gróin, eins og flestar ašrar eyšimerkur og žéttbyggš mönnum og skepnum.

Sķšan kólnaši hęgt og žornaši, svo byggšin fęršist til strandar og ķ Nķlardalinn. Žessi žróun tók langan tķma. Sinai- skaginn hefur žannig örugglega veriš miklu grónari en nś žegar Móses var žar į ferš meš fólk sitt ķ 40 įr fyrir um 3.500 įrum, žvķ um sama leyti sżna fornleifar aš krókódķlar og flóšhestar voru žį enn ķ nś löngu horfnum fljótum ķ Ahaggar og Tibesti- fjöllum langt inni ķ Sahara.

Žessi kólnun og žornun nįši hįmarki um aldamótin 1900, en žį voru jöklar į Ķslandi og annars stašar meiri en nokkru sinni frį žvķ į jökulskeiši (“ķsöld” sem fįfróšir kalla svo), um tķu žśsum įrum fyrr.

Jafnframt žvķ aš Vatnajökull og ašrir smįjöklar į noršur- og sušurhveli hafa veriš aš myndast og skrķša fram hafa eyšimerkur hvarvetna veriš aš stękka, uppgufun minnkar śr höfunum, og kalt loftiš inniheldur minni raka en fyrr. Enn į tķmum Rómverja voru borgir reistar ķ blómlegum landbśnašarhérušum Noršur- Afrķku, žar sem nś eru sandöldur einar. Stórir hlutar Noršur- Afrķku voru enn grassléttur og žašan komu fķlar Hannibals og villidżrin ķ hringleikahśsin.

Žar sem įšur voru kornakrar Mesópótamķu, eru nś eyšimerkur Ķraks. Ķ Sįdķ- Arabķu, Ķran og ķ Góbķ og Taklamakan- eyšmörkum Vestur- Kķna hafa fundist fjölmargar, nś nafnlausar og yfirgefnar borgir og žorp grafnar ķ sandinn, žvķ meš lękkandi hitastigi minnkar śrkoman og eyšimerkur skręlna. Žegar sķšasta „litla ķsöld” hófst fyrir alvöru um 1300 grófust žorp Anasazi- indķįna ķ sušvesturrķkjum Bandarķkjanna ķ sand og fóru ķ eyši.

Um allt žetta er best aš trśa ritum samtķmahöfunda śr fornöld og fornum mannvistarleifum ķ eyšimörkum hvarvetna, žęr ljśga ekki.

Forn- Egyptar įttu žannig fyrir 3000 įrum ķ sķfelldum bardögum viš svonefnda „Lķbķumenn“, sem komu į strķšsvögnum vestan aš svo sem sjį mį į samtķmamyndum og frįsögnum. Svęšiš, sem žį nefndist „Lķbķa“ heitir nś Vestur- eyšimörk Egyptalands og sandöldurnar žar žar sem eitt sinn var fariš į strķšsvögnum eru nś einungis fęrar torfęrujeppum į blöšrudekkjum.

Žessar stašreyndir og margar ašrar voru mér og jafnöldrum mķnum kenndar fyrir löngu og ég hef vitaš um žetta flest sķšan ég var barn og unglingur. Ég hélt žvķ ķ einfeldni minni aš ašrir vissu žetta lķka. Svo viršist ekki vera. Bókstaflega allir jafnaldrar mķnir viršast vera bśnir aš gleyma žvķ sem žeir žó hljóta aš hafa lęrt eins og ég, nefnilega aš loftslag į jöršinni hefur veriš aš kólna og žorna ķ sveiflum og rykkjum ķ sex- sjö žśsund įr. Endurhlżnun vęri öllum til góšs, mönnum, dżrum og jurtum.

Ég er hins vegar žannig geršur aš ég trśi betur beinhöršum sögulegum stašreyndum en śtreikningum tölvulķkanasmiša. Ef einhver trśir mér ekki er best aš vitna ķ žann mikla „umhverfisverndarsinna” Hjörleif Guttormsson, en hann segir ķ Įrbók Feršafélagsins 1993 m.a.: „Į landnįmsöld og fram eftir öldum voru jöklar hér sem annars stašar į landinu langtum minni en nś er. Jökulhetta var į Hnappafelli, eins og Öręfajökull var nefndur ķ öndveršu, og skrišjöklar teygšu sig žar eitthvaš nišur eftir hlķšum. Vatnajökull var til en langtum minni en sķšar varš, hugsanlega aš mestu skorinn sundur ķ tvo eša žrjį jökulskildi, enda lengst af kallašur Klofajökull. Meginskrišjöklarnir frį honum voru litlir ķ samanburši viš žaš sem sķšar varš. Žaš sem viš köllum einu nafni Breišamerkurjökul voru žrjįr skrišjökultungur sem óvķst er hvort nįšu aš renna saman nešan viš Mįvabyggšir en sś nafngift nįši žį einnig yfir Esjufjöll. Jökuljašarinn hefur žį legiš allt aš 15 kķlómetrum innar en nś er en utan viš var slétta sem veriš hafši sjįvarbotn ķ ķsaldarlokin. Drjśgur hluti žessarar miklu sléttu hefur veriš gróinn og skógivaxinn į köflum eins og mślarnir beggja vegna og žar var vķša allžykkur jaršvegur“.

glaciers_in_iceland_1000_years_agoHjörleifur talar hér um landnįmsöld, en žį var samt miklu kaldara og jöklar meiri en veriš hafši fyrr, t.d. į tķmum Grikkja og Rómverja, sem sjį mį į mešfylgjandi kortum. (kortin mį stękka meš žvķ aš tvķsmella į žau). 

Enn fyrr voru jöklar enn minni og eyšimerkur hvarvetna į jöršinni enn grónari. Hvaš gerir žaš til žótt aftur fęri aš hlżna? Enn eru į lķfi menn sem muna sķšasta vetur „litlu ķsaldarinnar”, frostaveturinn 1918. Slķkir vetur og ašrir enn verri voru algengir allt frį žvķ į mišöldum og fram undir 1900 og žaš vęri vissulega óskandi aš žeir komi aldrei aftur.

Žvķ mišur er lķklegt aš svo fari. Nęsta „litla ķsöld” veršur sem fyrr sagši vafalaust enn kaldari en sś sem nś hefur gengiš yfir um sinn. Žegar jökulskeišiš hefst svo fyrir alvöru veršur ekkert eftir af byggingum og streši Ķslendinga annaš en fįeinar borholur og jaršgöng djśpt undir jöklinum.

Žetta er engin barnaleg heimsendaspį, žetta hefur gerst 20 sinnum eša oftar į nśverandi ķsöld og mun alveg örugglega gerast aftur„Gróšurhśsaįhrifin”, ef einhver eru, gętu hugsanlega hęgt į žessari žróun eša stöšvaš hana. Vonandi fer svo, en fįtt bendir til žó til slķks.

 

         Žįttur vķsindamanna er undarlegur

Žrįtt fyrir žęr óhrekjanlegu nįttśrufręšilegu og sögulegu stašreyndir, sem ég hef bent į og aušvelt er aš stašfesta lifir sś skrżtna bįbilja góšu lķfi ķ hugarheimi tölvulķkanasmiša, aš eyšimerkur muni stękka og allt skręlna ef aftur hlżnar ķ vešri.

Einn žessara manna, ešlisfręšingurinn Micael Mann, var hér fyrir nokkru, en hann fór aš kalla sig „loftslagsfręšing“ eftir aš hann sneri sér aš gerš tölvulķkana um loftslag. Samkvęmt lķkönum hans mun Mišjaršarhafssvęšiš skręlna ef hitastig hękkar um 2 grįšur og veršur aftur eins og žaš var į öldunum fyrir Krists burš (sbr. mešfylgjandi mynd af jöklum į Ķslandi į žeim tķma). Hverju į aš trśa? Tölvulķkani Manns eša sögulegum stašreyndurm?

Raunar heyrist žetta litla orš „aftur” bókstaflega aldrei ķ heimsendaskżrslum reiknimeistaranna, sem hleyptu allri žessari undarlegu steypu af stokkunum.

En af hverju allur žessi ótti viš hlżjuna? Mér sżnist įstęšan vera augljós: Ömurlegt įstand nįttśrufręšikennslu austan hafs og vestan. Žaš er slęmt hér, en utanlands viršist įstandiš enn miklu verra. Hinir erlendu fjölmišlamenn, sem įttu upptökin aš „umręšunni” um „gróšurhśsaįhrifin”og rįša henni, viršast almennt hafa veriš tossar ķ skóla, og stjórnmįlamennirnir, sem įkvaršanir taka, aš mestu śt frį skrifum fįvķsra ęsifréttablašamanna, sżnast hafa veriš įlķka gręnir ķ flestum nįmsgreinum.

Meira aš segja ķslenskir rįšamenn taka undir žetta undarlega tal um „loftslagsvandann”. Žaš er kannski hęgt aš fyrirgefa śtlendingum, žvķ nįttśrufręšikennsla viršist ķ molum erlendis sem fyrr sagši, en Ķslendingar ęttu aš vita meira. Ég get fullyrt, aš žaš var ógerlegt aš nį stśdentsprófi frį eina menntaskólanum ķ Reykjavķk ķ minni tķš įn žess aš vita mest allt eša allt žaš sem aš framan greinir. Hvers vegna tala žeir žį svona?

Strax ķ fornöld tala żmsir höfundar um versnandi vešurfar og stękkun eyšimarka og menn, t.d. į Noršurlöndm hafa vitaš öldum saman aš gróšur var įšur miklu meiri og jöklar minni en nś. Žegar snemma į 19. öld var bent į, aš trjįstofnar ķ mżrum ķ hįfjöllum Skandinavķu sanna afdrįttarlaust, aš trjįlķna hefur sums stašar lękkaš um 700-900 metra frį žvķ skógur óx hęst upp ķ fjöll.

Žaš var svo um aldamótin 1900 sem žeir Blytt og Sernander geršu ķ meginatrišum grein fyrir žeirri hęgu kólnun og žornun sem stašiš hefur frį bóreölskum tķma og enn er fylgt, en žeir studdust ašallega viš gróšurleifar ķ mżrum. Žaš voru einmitt žeir sem notušu fyrst oršiš „bórealskur” um hiš afar raka og heita tķmabil fyrst eftir flóšiš mikla fyrir um 11.500 įrum, (holocen- hįmarkiš) žegar loftslag var heitara en ofstękisfyllstu gróšurhśsamenn gera rįš fyrir ķ „svörtustu” tölvuspįm sķnum og jöršin var einn aldingaršur. Nišurstöšur žeirra félaga standa enn óhaggašar og nżrri rannsóknir, svo sem meš borkjörnum į Gręnlandi og Sušurskautslandinu hafa ķ öllum meginatrišum stašfest žęr.

Žetta og margt annaš ęttu alvöru, marktękir vķsindamenn aš vita, en margir žeirra gera žaš augljóslega ekki.

Ķslenskir fjölmišlamenn eru vissulega sekir um margt, en žeir eru ekki sekir um allt, og ķ žessu mįli er žįttur žeirra ašallega aš éta athugsemdalaust upp blašriš śr fįkęnum erlendum starfsbręšrum sķnum. En hvaš meš alla vķsindamennina? Žįttur žeirra er merkilegur og undarlegur. Menn hafa nefnilega vitaš afar lengi aš tölvulķkön eru óžörf, ašeins žarf aš rekja mannkynssöguna (ekki jaršsöguna) afturįbak ķ fįeinar įržśsundir. Getur veriš aš žeir séu slķkir „fagidķótar” aš žeir viti žetta ekki? Margt bendir til žess.

Erlendir stjórnmįlamenn viršast hafa gripiš blašur fjölmišlamanna um žessi mįl į lofti og sķšan fengiš vķsindamenn sér til hjįlpar. Žetta hefur sķšan undiš upp į sig. Allir vita, aš lögfręšingur gefur žaš „lögfręšiįlit” sem best hentar žeim sem borgar fyrir įlitiš. Eins og margir hafa bent į eru vķsindamenn į stöšugum höttum eftir styrkjum, og undanfarin įr renna flestir og stęrstu styrkirnir til žessara mįla. Fjölmišlamenn sem žiggja laun sķn og žar meš hśs, bķl og sjįlf fötin utan į sig beint śr vösum Baugs- forkólfanna ķmynda sér margir aš žeir séu óhįšir, en eru žaš ekki. Svipaš gildir um vķsindamann sem žiggur laun sķn frį t.d. Noršurskautsrįšinu, Evrópusambandinu eša Sameinušu žjóšunum. Žeir fį žęr nišurstöšur sem žeir vita aš vinnuveitendur žeirra vilja helst sjį, og fara raunar sķšan smįm saman ósjįlfrįtt aš trśa žeim sjįlfir.

Tališ um aš „vķsindamenn séu sammįla” um žetta mįl er hins vegar gamalt og alkunnugt įróšursbragš, sem gróšurhśsamenn beita mjög. Ef menn vilja geta žeir t.d. flett upp į Wikipedķu žar sem er langur listi yfir hįmenntaša, virta vķsindamenn ķ loftslagsmįlum sem eins og ég blįsa gjörsamlega į koldķoxķš- gróšurhśsahjališ, en um žį er aldrei talaš.

Lygin er lķka alltaf miklu skemmtilegri og meira spennandi en sannleikurinn. Vķsindamašur į aš leita sannleikans, hvert svo sem žaš kann aš leiša. Jafnskjótt og hann gengur į mįla hjį einhverjum hagsmuna- eša žrżstihópi fer hann aš gerast mįlpķpa og halda fram tilteknum mįlstaš. Hann hęttir žį aš leita sannleikans og žar meš aš vera vķsindamašur.

Mér hefur raunar sżnst ķ gegnum tķšina, aš žaš sé erfitt, kannski alveg ómögulegt aš halda fram nokkrum mįlstaš, hversu góšur sem hann kann aš viršast, įn žess aš ljśga.

Reyndar eru margir žeirra svoköllušu „vķsindamanna” sem hęst hafa um žessi mįl gjarnan meš próf ķ einhverri allt annarri fręšigrein. Yfirlżsingar dżrafręšings, jaršfręšings eša grasafręšings um vešurfręšileg efni eru įlķka marktękar og t.d. yfirlżsingar tannlęknis um verkfręši eša bókmenntafręšings um stjörnufręši.

 

         Er Sušurskautlandiš aš brįšna?

Eitt af fjölmörgum dęmum um slķkt er hįvęrasti talsmašur loftslagsdeildar NASA žar til fyrir stuttu, James Hansen, sem er stjarnešlisfręšingur og hefur beitt žessari įšur virtu stofnun ķ žįgu allra ofstękisfyllstu gróšurhśsamanna, t.d. meš frįleitum og beinlķnis fölsušum og röngum yfirlżsingum um aš Sušurskautslandiš sé aš brįšna. Stašreyndin er, aš žar er jökullinn aš žykkna eins og hįbunga Gręnlandsjökuls, öfugt viš gróšurhśsatališ.

800px-Antarctic_surface_temperatureEn vķkjum ašeins nįnar aš Sušurskautslandinu: Ég lęrši harla fįtt ķ gagnfręšaskólanum viš Lindargötu, en man žó vel eftir kortabók sem ég notaši žar, enda alltaf veriš įhugamašur um landafręši. Ķ žessari kortabók var aš finna yfirlit yfir mešalhita sumar og vetur į Sušurskautslandinu, en slķkt hitakort geta menn nś nįlgast į netinu (sjį mešfylgjandi mynd).Žar munu menn sjį eins og ég sį fyrir hįlfri öld, aš nęr alls stašar į Sušurskautslandinu er margra tuga stiga frost įriš um kring og kemst aldrei nįlęgt frostmarki žannig aš ķs geti brįšnaš, jafnvel yfir allra, allra „heitasta” įrstķmann.

Mešal- „hiti” yfir įriš į meginjökli Sušurskautslandsins er mķnus 57 stig. Gróšurhśsamenn telja, aš hękkun hita um 1- 4 stig muni leiša til brįšnunar Sušurskautslandsins. Mér hefur hins vegar alltaf skilist ķ fįkęnsku minni aš ķs žurfi fyrst aš nį frostmarki įšur en hann brįšnar. Menn telja raunar aš į stórum hlutum Sušurskautslandsins hafi hiti aldrei nįš frostmarki svo ķs geti brįšnaš sķšan ķ lok tertķertķma fyrir allt aš žrem milljónum įra, žótt sum hinna żmsu hlżskeiša, sem sķšan hafi komiš hafi veriš miklu hlżrri en žaš sem nś rķkir.

Raunar fer bókstaflega öll brįšnun į Sušurheimsskautssvęšinu žannig fram aš hafķsjakar brotna śr skrišjöklum og brįšna sķšan ķ Sušur- Ķshafinu svo sem veriš hefur ķ 2-3 įrmilljónir.Ķs, sem er t.d. mķnus 40 stig er nefnilega alveg jafn frosinn og ķs sem er mķnus 44 stig, eša žaš hélt ég.

Jafnvel viš strendurnar nęr hitinnn sįrasjaldan, og vķšast aldrei frostmarki nema žį fįeina daga yfir „heitasta” įrstķmann. Į žessu er žó ein undantekning: Śt śr Sušurskautlandinu gengur langur og mjór skagi langt, langt ķ noršur ķ įtt aš Sušur- Amerķku, śt fyrir heimskautsbauginn inn ķ tempraša beltiš. Allra, allra nyrst į žessum skaga eru fįeinir smįjöklar, sem eru jafn langt og lengra frį sušurskauti en Ķsland er frį noršurskauti. Noršuroddi skagans er raunar eini hluti meginlandsins žar sem ķs getur yfirleitt brįšnaš og žar eru meira aš segja dęmi um rigningu į sumrin, sem annars mį heita óžekkt į Sušurskautslandinu.

Smįjöklarnir žarna hafa veriš aš hopa dįlķtiš og žar er komin skżringin į fréttum NASA og fleiri um brįšnun Sušurskautslandins. Žęr fjalla allar um noršurodda žessa skaga, žótt žaš sé aldrei tekiš fram. Noršuroddi skagans, sem er ķ tempraša beltinu, noršan heimskautsbaugsins, er lķka vinsęll viškomustašur fyrirmanna og forseta sem vilja bżsnast yfir „hlżnun jaršar“.

Žess er nįnast aldrei getiš, aš fljótandi hafķs umverfis hefur aukist jafnt og žétt frį 1978 og hitastig į sjįlfu meginlandinu hefur veriš aš lękka, ólķkt žvķ sem er į noršurhveli. Óumdeildar męlingar sżna lķka, aš sjįlfur meginjökullinn er aš žykkna.

Skżringin viršist einföld. Eins og menn ęttu aš vita er žaš ekki hitastig heldur įkoma, ž.e. snjókoma umfram sumarbrįšnun, sem mestu ręšur um vöxt og višgang jökla. Ķ žeirri tķmabundu uppsveiflu, sem rķkt hefur undanfarna įratugi hefur uppgufunin śr höfunum aukist og žar meš śrkoman. Žessi aukna śrkoma skilar sér ķ nįgrenni heimskautanna sem snjór, žannig aš meginjöklar žykkna og skrišjöklar herša į sér, žótt kvarnist dįlķtiš śr jöšrunum. Žaš sama er aš gerast į Gręnlandi. Hįbunga Gręnlandsjökuls hefur hękkaš, jafnframt žvķ aš kvarnast śr jöklum viš sjįvarmįl og snęlķnan hękkar.

Gróšurhśsamenn svķfast einskis. T.d. hefur nżlega komiš ķ ljós, aš svonefnd „hokkķkylfa” um hlżnunina (Yamal- trjįhringjakśrfan), sem mjög hefur veriš haldiš į lofti ekki sķst af Al Gore og IPCC. var vķsvitandi fölsun, gerš meš žvķ aš velja śr trén sem hentušu mįlstašnum en sleppa öšrum.

 

             Koldķoxišiš vošalega, lofttegund lķfsins

En vķkjum nś ašeins aš „lofttegund lķfsins”, koldķoxķšinu hręšilega. Žaš er, įsamt vatni, undirstaša alls lķfs į jöršinni. Žegar jöršin var ung, fyrir um fjórum milljöršum įra, įšur en lķfs varš vart, viršist koldķoxķš hafa veriš yfir 20% gufuhvolfsins. Žaš hefur streymt śr išrum jaršar ę sķšan og ef lķfsins nyti ekki viš vęri žaš nś örugglega meginuppistaša gufuhvolfsins eins og į systurplįnetu jaršar, Venusi. En į Venusi er ekki fljótandi vatn, svo lķf getur ekki žrifist. 

Hér hefur koldķoxķšiš, įsamt vatni og meš žvķ aš tengjast żmsum frumefnum myndaš žęr gķfurlega flóknu kešjur kolvetnissambanda sem eru lķfiš sjįlft. Žaš er frįleitt og beinlķnis fįrįnlegt aš tala um žessa undirstöšulofttegund ķ gufuhvolfinu frį upphafi og byggingarefni sjįlfs lķfsins sem „mengun”, eins og gróšurhśsamenn gera ķ ofstęki sķnu og fįfręši.

Réttara vęri aš tala um óbundiš sśrefni og hiš žrķgilda afbrigši žess, ósón, sem „mengun”, žvķ óbundiš sśrefni er ekki upprunalegt ķ gufuhvolfinu og ekki naušsynlegt lķfi, heldur śrgangsefni frį jurtalķfinu sem dżrin (og mašurinn) nżta sér. Žessi „saur jurtanna” myndar nś 20,9% gufuhvolfsins en koldķoxķšiš, sjįlf undirstaša lķfsins, var komiš nokkurn veginn ķ jafnvęgi, ž.e. nišur fyrir ca. eitt kķló ķ hverju tonni gufuhvolfsins į fyrstu įrmilljöršum lķfsins, löngu fyrir daga risaešlanna. Žaš er nś um 0.040% eša ca 400 grömm ķ tonni andrśmslofts. Žaš hallar meš öšrum oršum mjög į koldķoxķšiš ķ žessari hringrįs. Jurtirnar (og sumar, ž.e. „anaeróbķskar“) bakterķur gleypa jafn óšum allt žaš koldķoxķš sem žęr fį, og breyta ķ lķfmassa, lifandi vefi og sśrefni, en dżralķfiš, sumar ašrar bakterķur (ž.e. „aeróbķskar“), sem nżta sśrefni og sveppagróšurinn getur engan veginn aš torgaš öllu sśrefninu sem jurtirnar gefa frį sér. Jurtirnar, ekki ašeins į žurrlendi, heldur einnig og enn frekar ķ höfum og vötnum žurfa gķfurlegt magn koldķoxķšs til aš višhalda sér og lķfinu į jöršinni.

Įn jurtanna og koldķoxķšs mundu öll dżr deyja og allt lķf hverfa. Kolefniš, sem er undirstašan og kjarninn ķ öllu sem lifir kemur nefnilega allt upprunalega śr koldķoxķši andrśmsloftsins ķ gegnum jurtalķf og žęr bakterķur, sem nżta žaš til aš framleiša lķfmassa. Allt sśrefniš, sem viš öndum aš okkur hefur lķka einhvern tķman veriš koldķoxķš.

 Į sama hįtt og aldrei er talaš um „endurhlżnun” heldur ašeins „hlżnun” er įvallt talaš um koldķoxķš- „mengun”, aldrei nokkurn tķmann eins og rétt er, um „hringrįs”.

Og sś stašreynd heyrist aldrei nefnd aš žessi „lofttegund lķfsins” streymir śr išrum jaršar allan sólarhringinn ķ gķfurlegu magni alla daga įrsins ofansjįvar og nešan og raunar ekki sķst hér į Ķslandi. Žetta nęr hįmarki ķ eldgosum, en žótt ekkert sé eldgosiš streymir koldķoxķš upp frį jaršhitasvęšum jaršar allan įrsins hring, ekki ašeins ofansjįvar, heldur jafnvel enn frekar į Atlantshafshryggnum og öšrum slķkum eldvirkum nešansjįvarhryggjum, sem nį meira en fjörutķu žśsund kķlómetra nešansjįvar ķ öllum heimshöfum ķ mörgum hlykkjum allt umhverfis jöršina.koldi_769_oxi_769.jpg

Į žessum hryggjum eru ótaldar žśsundir, ef ekki milljónir eldstöšva og loftventla, sem koldķoxķš streymir upp śr. Įn žessa uppstreymis nżs koldķoxķšs mundi jurtalķfiš ķ sjó og į landi stórlega dragast saman, žvķ žaš sem kemur frį mönnum, dżrum, fiskum, bakterķum og sveppum dugar engan veginn til. Jurtirnar eru grįšugar ķ koldķoxķš.

Hér kemur aš dįlķtiš merkilegu atriši: Enginn veit, eša getur vitaš hve mikiš nįttśrulegt uppstreymi koldķoxķšs er. Męling į uppstreymi lofttegunda śr jöršu er gķfurlegum erfišleikum bundin sem m.a. mį sį į žvķ aš nżlega var tveimur ašilum fališ aš męla uppstreymi brennisteinsvetnis frį Hellisheišarvirkjun. Annar ašilinn sagši uppstreymiš vera 5000 rśmmetra į sólarhring, hinn sagši žaš vera 80.000 rśmmetra. Hver sį vķsindamašur, sem gefur frį sér įętlanir og yfirlżsingar um uppstreymi koldķoxķšs śr eldfjöllum og hverasvęšum ofansjįvar og nešan allt umhverfis jöršina fer ašeins meš getgįtur gjörsamlega śt ķ loftiš og veršur sjįlfum sér og vķsindunum til minnkunar.Enginn veit žetta og enginn getur męlt žetta. Žaš eina sem er öruggt er, aš magniš er grķšarlegt.

En af hverju er ekki settur „kolefniskvóti” į hverasvęši og eldfjöll Ķslendinga? Įstęšan viršist harla einföld: Menn viršast almennt alls ekki vita um žetta uppstreymi, sem er žó lykilatriši ķ koldķoxķšhringrįsinni. Kyoto- menn nefna žaš aldrei.

Sömuleišis er aldrei talaš um žaš gķfurlega magn koldķoxķšs, sem kemur frį sveppagróšri og žeim bakterķum sem nżta sśrefni, ķ höfum, ķ landi og ķ lofti. Žessir sveppir og bakterķur eru langflestar ósżnilegir, en allar žessar örverur framleiša koldķoxķš įn žess aš nokkur taki eftir žvķ nema žį sem loftbólum ķ brauši eša ostum eša žegar freyšir ķ ölglasi. Allt sem deyr, jafnt ofansjįvar sem ķ höfunum, frį smęsta grasstrįi upp ķ stórhveli er leyst upp af žessum sveppagróšri og bakterķum og breytist aš stórum hluta ķ koldķoxķš.

Ķ höfunum kemur lķka mikiš frį fiskum og öšrum lķfverum Margt smįtt gerir eitt stórt, og menn ęttu aš hafa ķ huga aš örverur eru meira en helmingur af žvķ sem lifir, öllum lķfmassa jaršar og frį žeim kemur meginžorri allrar losunar koldķoxķšs į jöršinni žótt fįir veiti žvķ athygli. Mikiš kemur frį andardrętti dżra, manna, fugla, skordżra (gķfurlegt magn, sem alltaf gleymist)olfl. Losun frį mönnum er ķ hęsta lagi rśm 3% heildarlosunar. Um 97% koldķoxķšs er framleitt af nįttśrunni, sem fyrr sagši, ekki af mönnunum, sem framleiša ca. 3%. En ekki nóg meš žaš koldķoxķš veldur ašeins ca. 3,6% gróšurhśsaįhrifa. Įhrif mannsins sem t.d. Parķsaramkomulagiš gęti haft įhrif į, geta žvķ ekki veriš meiri alls en 0,12%. (sjį mynd).

Um allt žetta tala žeir sem bżsnast śt af „sśrnun sjįvar“ aldrei. Žaš er śt af fyrir sig rétt aš vatn getur tekiš til sķn lofttegundir, sśrefni, koldķoxķš o.fl. aš vissu marki ķ hlutfalli viš loftžrżsing og hitastig. Gróšurhśsamenn viršast hins vegar halda, aš allt koldķoxķš ķ höfunum komi śr žvķ agnarlitla magni sem er ķ andrśmsloftinu, ž.e. žeim ca 400 grömmum (ekki kķlóum) žess sem finnast ķ hverju tonni gufuhvolfsins, og aukning žess um fįein grömm ķ hverju tonni muni breyta heimshöfunum ķ gallsśra eyšimörk!

Algert undirstöšuatriši ķ hringrįs gufuhvolfsins er upptaka jurtanna į koldķoxķši. Um hana gildir ķ meginatrišum žaš sama og įšur var sagt um nįttśrulegt uppstreymi: Enginn veit hve mikiš žaš er og enginn getur męlt žaš. Nżlega kom yfirlżsing frį hópi vķsindamanna sem sagši aš upptaka Amazon- frumskógarins į koldķoxķši vęri helmingi meiri en įšur var tališ. Sś yfirlżsing sżnir fyrst og fremst ķ hvers konar villu og svima menn vaša hér. Žeir vita ekki hvort žeir eru aš koma eša fara.

Auk žess er oft lįtiš eins og Amazon sé upphaf og endir allrar koldķoxķš- upptöku. Žaš er fįsinna. Hvert einasta grasstrį og žörungur hér į Ķslandi og annars stašar ķ sjó og į landi étur koldķoxķš. Žótt Amazon- svęšiš sé stórt er žaš ašeins agnarlķtiš brot ķ žvķ gķfurlega stóra dęmi.

 Hlutfall koldķoxķšs (sem veldur innan viš 5% allra gróšurhśsaįhrifa) sżnist vissulega hafa aukist dįlķtiš. Žaš er sagt hafa veriš um 0.029% fyrir išnbyltingu , en er nś, sem fyrr sagši sagt um 0.040% gufuhvolfsins, hugsanlega fyrir tilverknaš mannanna, sem hafi tķmabundiš framleitt meira en jurtirnar hafa undan aš torga.  

Heimsendir į sem sagt aš verša vegna žess aš vonska mannanna hafi valdiš žvķ aš koldķoxķš hafi aukist um sem svarar um 110 GRÖMMUM (ekki kķlóum, heldur grömmum) ķ hverju TONNI andrśmslofts į sķšustu 250 įrum, eša sem svarar 110 króna vöxum af einni milljón ķ 250 įr! (Raunar eru yfirlżsingar um koldķoxķš į fyrri öldum vafasamar, m.a. vegna žess aš magn žess męlist mismundandi eftir landsvęšum og įrstķšum).

Meira koldķoxķš žżšir meiri nęringu fyrir jurtalķfiš, sem aftur mun auka vöxt og višgang žess į landi og ķ höfunum og žar meš meiri nęringu fyrir žęr lķfverur sem nęrast į jurtalķfinu, öllum til góša. Nįttśran leitar reyndar alltaf jafnvęgis, og žvķ mį gera rįš fyrir žvķ aš til lengri tķma muni koldķoxķšiš haldast įfram svipaš og žaš hefur gert ķ a.m.k. 300-500 milljónir įra, ž.e. vel innan viš 0.05% af gufuhvolfinu. Og hvaš gerir žaš til žótt koldķoxķš aukist? Hvaš er vandamįliš?

Jafnvel žótt aukiš koldķoxķš stušli aš endurhlżnun jaršarinnar (sem fįtt bendir til aš žaš geri aš neinu marki) vęri slķk endurhlżnun hiš besta mįl, ekki ašeins fyrir mannkyniš, heldur einnig og ekki sķšur fyrir öll dżr og jurtir, fugla og fiska og allt sem žrķfst į jöršinni.

Ef um einhvers konar endurhlżnun til lengri tķma er aš ręša ber aš fagna žvķ og beinlķnis auka koldķoxķš- „mengunina”. Žaš mundi žó žvķ mišur afar litlu breyta, žvķ koldķoxķš er ašeins tališ įbyrgt fyrir 3-5% af gróšurhśsaįhrifum, kannski minna. Vatsgufa orsakar um 90% allra gróšurhśsaįhrifa og metan og fleiri lofttegundir mest af žvi sem eftir er.

Žaš kann aš koma einhverjum į óvart sem les žessar lķnur, aš ég er hlynntur verndun nįttśrunnar og var žaš löngu įšur en slķkt komst ķ tķsku. Ég las bękur Rachel Carson ķ ęsku og hafši, og hef aš vissu marki enn įhyggjur af mengun. Ég er hér aš tala um raunverulega mengun, ekki koldķoxķš.

Frį bķlum kemur t.d. kolmónoxķš, köfnunarefnisoxķš og ósón, sem er ertandi og eitraš og einnig fķngert sót, auk ryks. Kolmónoxķš og ósón eru žó óstöšug efni og breytast fljótlega ķ meinlaust koldķoxķš og venjulegt sśrefni. Sótiš fellur meš tķš og tķma til jaršar eins og rykiš enda žyngra en andrśmsloftiš, žannig aš žessi mengun er, žrįtt fyrir allt, fullkomlega afturkręf.

Żmis sįpuefni, įburšur, skordżraeitur og fleira sem kemur frį efnaišnaši svo og lyf, sem fara ķ gegnum lķkamann og śt ķ skolpręsakerfiš geta lķka valdiš skaša. Žetta og margt annaš er raunveruleg mengun sem berjast į gegn. En „umręšan” um mengun hefur žvķ mišur lengi veriš aš mestu ķ höndum fįvķsra, fįfróšra öfgamanna. 

Žegar talaš er um loftmengun, koldķoxķš og įhrif mannanna į gufuhvolfiš ęttu menn lķka fyrst aš gera sér grein fyrir stęrš žess. Žaš hefur engin eiginleg ytri mörk, en um žrķr fjóršu žess eru ķ vešrahvolfinu, sem er nokkurn veginn sį hluti gufuhvolfsins sem er fyrir nešan flugvélina žegar flogiš er milli landa.

Žegar menn horfa śt um glugga flugvélarinnar ęttu žeir aš gera sér grein fyrir žvķ hvķlķkar ógnarstęršir hér er um aš ręša, en gufuhvolfiš er ekki ašeins yfir helstu flugleišum heldur einnig byggšum og óbyggšum, eyšimörkum, heimskautum og śthöfum.

Menn ęttu lķka aš hafa ķ huga, žegar tališ berst aš „mengun” aš um žrķr fjóršu hlutar jaršar (72%) eru žaktir śthafi žar sem mengun er engin aš heita mį. Ašeins rśmur fjóršungur er land. En ekki nóg meš žaš: Um helmingur mannkyns bżr į um 5% žessa lands og um 80% bżr į um 20% žurrlendisins. Ašeins um 20% mannkyns byggir um 80% žurrlendis jaršar, sem žó er, sem fyrr sagši ašeins rétt rśmur fjóršungur yfirboršsins.

Jafnvel innan landamęra helstu „mengunarlandanna” svo sem Bandarķkjanna, Rśsslands og Kķna er aš finna gķfurleg landflęmi, žar sem byggš, og žar meš mengun, er lķtil sem engin.

Flestöll loftmengun er žyngri en andrśmsloftiš og fellur žvķ til jaršar nįlęgt upptökum. Hśn er žvķ įvallt stašbundin aš meira eša minna leyti, en aš sjįlfsögšu į aš berjast į móti henni. Undistöšulofttegund lķfsins, koldķoxķš, er hins vegar ekki mengun og getur ekki veriš žaš.

Olķusóunin hefur lķka veriš gķfurleg, žvķ olķa hefur lengi veriš allt of ódżr. Óskaplegt magn hefur fariš og fer til hśshitunar og raforkuframleišslu, sem vel mį leysa meš öšrum hętti. Sparneytnir bķlar eru lķka hiš besta mįl, ekki vegna koldķoxķšs, heldur vegna žess aš sparnašur er einfaldlega heilbrigš skynsemi. Žegar olķa veršur smįm saman dżrari munu ašrar leišir verša samkeppnisfęrari. Gķfurlegt magn olķu er enn ķ jöršu auk kola, sem hęglega mį breyta ķ prżšilega olķu. Kjarnorku ętti lķka aš nżta miklu meira en gert er. En markašurinn mun rįša fram śr žessu. Menn eiga hins vegar alveg aš hętta aš hafa įhyggjur af koldķoxķši. Žaš er ekki mengun.

 

            Grófasta blekking vķsindasögunnar 

Į žvķ er lķtill vafi, aš menn eru nś aš verša vitni aš grófustu, umfangsmestu blekkingu gjörvallrar vķsindasögunnar. Ašeins gyšinga„vķsind“ nasista standast samanburš viš žaš sem nś er ķ gangi.

Ég hef įšur likt vinstrimennskunni viš sjįlfs- ónęmissjśkdóm į žjóšfélögum Vesturlanda, svipaš og gigt eša eyšni og geri žaš enn. Žetta fólk tekur alltaf og ósjįlfrįtt upp hvern žann mįlstaš sem er Vesturlöndum ķ óhag og styšur leynt og ljóst ytri óvini žeirra, hverju nafni sem žeir nefnast, žó įvallt meš mannśš og manngęsku, friš, lżšręši og mannréttindi į vörum. Vinstra fólk er lķka į stöšugum höttum eftir „góšum mįlstaš” til aš styšja, en af žvķ aš žetta eru jś vinstri menn žarf alltaf aš segja žeim hvaša mįlstašur sé góšur. 

Žeir hafa aš sjįlfsögšu tekiš „gróšurhśsa”- steypuna upp į sķna arma. Hér gefst žeim gulliš tękifęri til aš berja sér į brjóst, fordęma og vandlętast yfir vonsku Vesturlandabśa.

Ķ žessu, eins og svo mörgu öšru, svo sem ķ „pólitķskri rétthugsun” (sem ég vil nefna „flathyggju) hafa žeir raunar fengiš all marga kjįna ķ fylgd meš sér sem ķmynda sér aš žeir séu eitthvaš annaš en vinstri menn, en fólkiš, sem gekk, żmist leynt eša alveg ljóst erinda alręšis og gślags ķ kalda strķšinu stendur hvarvetna fremst ķ flokki ķ žessu mįli.

Heimsendafręši (eskatólógķa į lęršra manna mįli) var eitt höfušvišfangsefni mišaldagušfręšinga. Töldu hinir lęršustu menn mišalda einsżnt, aš syndugt lķferni mannanna, gręšgi žeirra og illska mundi fljótlega kalla yfir žį eld og brennistein, pestir og kżli uns mannkyniš tortķmdist meš öllu fyrir sakir vonsku sinnar, synda og almennrar fślmennsku.Eskatólógum tókst žó aldrei aš dagsetja heimsendi almennilega, hann dróst von śt viti og er ekki kominn enn.

Minnir žetta afar mikiš į mįlflutning žeirra, sem gręnastir eru og vitlausastir ķ „umręšunni” nś til dags, en vinstri menn samtķmans eiga fjölmargt sameiginlegt meš hįlęršum vandlęturum mišalda.

Auk žess er žaš varla tilviljun aš heimsendaumręšan hófst ķ alvöru skömmu fyrir sķšustu alda- og įržśsundamót. Fįriš, sem nśna stešjar aš var aš sögn žessa fólks upphaflega ķ tvennu lagi, auk „tvö žśsund vandans”. Ķ fyrsta lagi hefši syndugt lķferni mannanna, gręšgi žeirra og illska valdiš alveg vošalegri mengun, sem hafi gert gat į ósónlagiš, žó ekki į noršurhveli žar sem flestallt fólkiš bżr, heldur ķ óbyggšum hinum megin į hnettinum. Žeir, sem ekki brynnu lifandi slyppu žó ekki, heldur drukknušu. Žaš vęri nefnilega aš hlżna ķ vešrinu af völdum tķttnefnds syndugs lķfernis mannfólksins. Mundi žvķ ķsinn brįšna, en hann er nįnast allur ķ fyrrnefndum óbyggšum hinum megin į hnettinum. Hafiš muni sķšan flęša yfir löndin og lżšurinn, sem ekki brann drukkna ķ skręlnušum eyšimörkunum.

Ég mun ekki hér fjalla um ósóngatiš. Um žaš skrifaši ég ķ Moggann 1999 grein, „Śšabrśsar Eldlendinga” sem nś er aš finna į vefsķšu minni (vey.blog.is). Ég lęt nęgja hér aš benda į aš ósóngatiš hvarf tveim įrum eftir aš ég skrifaši greinina, en kom svo aftur jafn stórt og fyrr og nś er alveg oršiš ljóst aš žetta er, eins og ég benti žį į, nįttśrufyrirbęri, sem trślega hefur veriš til stašar frį upphafi kvartertķma.

„Umręšan” um gatiš hefur lķka alveg žagnaš. Allir viršast sömuleišis hafa gleymt „tvöžśsund vandanum” nema tölvuframleišendur, tölvufręšingar og tölvusölumenn. Žeir eru enn aš telja peninga. Eins mun fara um koldķoxķš- og gróšurhśsa- „umręšuna” žegar aftur fer aš kólna, en raunar viršist kólnun žegar hafin. Spįmennirnir munu aftur skrķša inn ķ hżši sķn.

Aš lokum: Nś veit ég vel, aš margir munu telja aš ég taki hér stórt upp ķ mig, žegar ég bendi į alkunnar nįttśrufręšilegar og sögulegar stašreyndir gegn hįlęršum śtreikningum og ofurflóknum tölvulķkönum hinna įbśšarmestu og lęršustu „vķsindamanna”. Žaš er śt af fyrir sig rétt aš ég er ekki vķsindamašur žó ég hafi fyrir meira en mannsaldri tekiš stśdentspróf frį latķnuskóla žar sem allir gengu meš bindi og kennarar voru žérašir. Žaš kann ekki aš žykja merkilegur grundvöllur til aš taka žįtt ķ žessari „umręšu”.

Raunar hafa fjöldamargir samtķmamenn mķnir gengiš ķ gegnum sömu skóla og hafa lęrt žaš sama og ég. Margir hafa trślega tekiš hęrri próf en ég, sem aldrei var neitt sérstakt nįmsljós, žótt ég hafi alltaf veriš nokkuš góšur ķ nįttśrufręši, landafręši og sögu. Žeir hljóta žvķ aš vita eins og ég, aš tölvulķkön eru óžörf og śt ķ hött žvķ hér er ašeins um „endurhlżnun” ekki „hlżnun” aš ręša og žeir vita lķka, aš jöršin var öll miklu grónari žegar loftslag var hlżrra.

Žeir žegja žó um žessa vitneskju sķna sem mér finnst skrżtiš. Žvert į móti tala žeir sumir hverjir, ekki sķst  fyrrum forseti vor, meš įhyggjusvip og einhvers konar djśpum, harmręnum undirtóni meinlegra örlaga um „loftslagsvandann” og „ógnina” sem yfir jaršarbśum vofi ef hlżnar eitthvaš smįvegis aftur (sem ekkert bendir žó til aš verši til lengri tķma).

Ég dreg ekki dul į aš ég tel aš Ķslendingar ęttu žegar ķ staš aš segja sig frį Kyoto- ruglinu. Fulltrśar Ķslendinga į alžjóšavettvangi ęttu lķka aš nżta sér menntun sķna, žvķ śtlendingar vita greinilega fęstir žaš sem ķslenskir embęttismenn, a.m.k. af eldri kynslóš hljóta aš hafa lęrt eins og ég.

Ķslenskir fulltrśar ęttu aš krefjast žess aš hętt verši aš tala um „hlżnun”, heldur įvallt „endurhlżnun” žegar fjallaš er um žessi mįl, svo og aš oršinu „aftur” verši skotiš inn hvarvetna sem viš į.

Žegar žeir eigast viš skilmingameistarinn meš korša sinn, og žursinn meš kylfu sķna, er žaš įvallt sį meš kylfuna, sem sigrar. Meistarinn meš alla sķna žekkingu į hinum żmsustu fettum og brettum, stöšum og sporum skilmingamanna į ekki séns gegn kylfumanni, sem ekki tekur hiš minnsta mark į reglunum og rotar hann.

Sumar kenningar eru žess ešlis, aš žęr veršskulda enga umręšu. Žęr eru tóm endaleysa ķ sjįlfum grundvelli sķnum. Svo var t.d. um gyšinga- steypu „vķsindamanna” nasista og svo er einnig um marxismann. Žaš er śt ķ hött, ef ekki beinlķnis mannskemmandi aš rökręša viš žungbśna, hįlęrša, sannfęrša marxista, nżaldarsinna, kynjafręšinga, stjörnuspįmenn eša ašra sem ašhyllast kenningar sem ķ sjįlfum grundvelli sķnum eru tóm vitleysa.

Į slķkar kenningar, eins og į gróšurhśsasteypuna į aš beita kylfunni. Blįsa į rugliš.

Gróšurhśsamenn, Sameinušu žjóširnar, žeir „vķsindamenn” sem lögšu nafn sitt viš IPCC og ekki sķst stjórnmįlamenn, safnast saman öšru hvoru til aš „bjarga plįnetunni”. Raunverulegur tilgangur žeirra er aš ženja śt eigin völd, leggja į nżja skatta og allra helst leggja drög aš einhvers konar alheimsstjórn žar sem žeir sjįlfir hafi völdin. Um žessar samkundur er best aš hafa orš Ólafs pį ķ Laxdęlu: „Žaš vil eg aš žeir rįši sem hyggnari eru. Žvķ verr žykir mér sem oss muni duga heimskra manna rįš er žeir koma fleiri saman”.

H.C. Andersen misskildi almenning gjörsamlega žegar hann segir aš fólkiš hafi fariš lśpulegt heim eftir aš barniš hrópaši. Žetta er rangt. Fólkiš hefši rįšist aš barninu, skammaš žaš og svķvirt. Sķšan hefši drengurinn hlaupiš grįtandi heim mešan fólkiš hélt įfram aš hylla keisarann berrassaša.

Žannig var a.m.k. um okkur sem reyndum aš benda fólki į ķ kalda strķšinu, hvers kyns föt žaš voru sem vefararnir Marx og Lenķn höfšu saumaš į keisarana ķ Kreml. Žaš kostaši einungis fasistastimpil.

Įstandiš nś er ekki ósvipaš. Žaš strķšir gegn „pólitķskri rétthugsun” aš malda ķ móinn gegn gróšurhśsablašri „umhverfisverndarsinna” og er raunar įlķka višsjįrvert og aš hallmęla konum, hommum, svertingjum, dvergum, feitu fólki eša öšrum, sem eiga undir högg aš sękja ķ lķfsbarįttunni.

En ķ žessu mįli eins og žį mun tķminn leiša ķ ljós hver hefur į réttu aš standa. Nęsta „litla ķsöld” veršur örugglega kaldari en sś sem lauk um 1900. Nśverandi hlżskeiš er žegar oršiš sęmilega langt og fyrr eša sķšar skellur sjįlf meginķsöldin aftur yfir af fullum žunga og nżtt jökulskeiš hefst. Hvenęr žaš veršur veit enginn. Hitt er vķst, aš jöršin stefnir óhjįkvęmilega inn ķ nżtt jökulskeiš eftir einhverjar aldir eša ķ mesta lagi fįeinar įržśsundir. Žvķ mišur eru engin merki um aš ķsöldinni miklu, eša kvartertķmanum, žvķ afar kalda, en žó sveiflukennda tķmaskeiši jaršsögunnar sem viš lifum į sé aš ljśka.

Allt aš žriggja kķlómetra žykkur jökull mun fyrr eša sķšar aftur leggjast žar yfir, sem żmsar helstu borgir Vestur-Evrópu og Noršur- Amerķku standa nś. Žótt ótrślegt kunni aš viršast er helsta takmark gróšurhśsamanna aš flżta fyrir hęgri kólnun og žornun jaršarinnar. Žeir vilja m.ö.o. flżta ķsöldinni.

Žaš er draumur žeirra og ęšsta takmark. Ótrślegt, en žó satt.

Ķsland śr Kyoto! 


Krossferšir og hįlfmįnaferšir

 Žessi grein birtist ķ Mogganum fyrir nokkrum įrum, en mér finnst allt ķ lagi aš birta hana hér aftur, einkum ķ ljósi nżlegrar umręšu um mśslima. Žessi śtgįfa er mun ķtarlegir og betri en Moggagreinin.

 

Sś įrįtta Vesturlandabśa , einkum žó vinstri manna, aš taka jafnan mįlstaš hatursmanna sinna, en svķvirša sķna eigin menningu er ekki nż.Eitt dęmiš er, hvernig menn lengi hafa śtmįlaš hina vošalegu villimennsku Vesturlanda į mišöldum og talaš um yfirburši svokallašrar „arabķskrar menningar”. Einkum žykir fķnt aš nķša nišur tilraun kristinna manna til aš endurheimta lönd sķn, ž.e. krossferširnar. Žaš gleymist alveg, aš žegar gagnsókn hinna kristnu hófst um 1100 höfšu mśslimar veriš ķ samfelldri „hįlfmįnaferš” , heilögu strķši (jihad), gegn hinum kristna heimi ķ meira en fjórar aldir.

 Žaš gleymist lķka, aš nįnast öll löndin (nema Persķa), sem arabar hernįmu į sjöundu og įttundu öld, voru kristin, og kristnir voru enn fjölmennir ķ mörgum žeirra, og sums stašar ķ meirihluta viš upphaf gagnsóknarinnar, ž.e. krossferšanna.

En hver var žessi „arabķska” menning, sem alltaf er veriš aš tala um? Mönnum viršist alveg sjįst yfir, aš löndin, sem arabar réšust į, hertóku og afkristnušu myndušu sušur- og sušausturhluta Rómaveldis. Arabar höfšu enga menningu aš fęra žvķ fólki sem byggši žessi lönd, ekkert annaš en ślfalda sķna, trśbók og tungumįl. Kóraninn mį ekki žżša, en kunnįtta ķ honum į frummįlinu er naušsynleg mśslimum. Arabķska breiddist žvķ hratt śt, en grķska og latķna hurfu. En ķbśar Botnalanda og Noršur- Afrķku voru ekki „arabar”, žótt žeir vęru oršnir męltir į arabķsku og trśšu nś į Kóraninn ķ staš Biblķunnar. Žeir voru afkomendur Grikkja, Rómverja, Fönikķumanna, Hittķta, Assżringa og Forn- Egypta og menning žeirra var ekki runnin frį aröbum, heldur žessum ęvafornu žjóšum.  

Afstaša araba til menningar kom vel fram, žegar žeir hertóku Alexandrķu. Bókasafniš mikla stóš enn, žrįtt fyrir mörg og mikil fyrri įföll. Amr, foringi arabanna sagši žį eftirfarandi: „Ef žaš, sem stendur ķ žessum bókum stendur ekki ķ Kóraninum, er žaš villutrś. Ef žaš stendur lķka ķ Kóraninum, žurfum viš ekki į žvķ aš halda!” Sķšan lét hann brenna safniš til kaldra kola. Žar tżndust endanlega ótalmörg rit grķsk-rómverskra heimspekinga, skįlda og sagnaritara. 

Žó mį vel tala um „islamska menningu”, en hver var hśn?. Jś, žeir afritušu allmikiš af žeim (vestręnu) ritum, sem ekki höfšu brunniš ķ Alexandrķu, en lögšu nįnast ekki neitt nżtt til mįlanna. Rómverjar höfšu lengi stundaš verslun viš Indland og stofnaš žar kristna söfnuši og höfšu haft višskipti allt til Kķna. Žetta hélt įfram undir nżjum herrum, en kaupmennirnir tölušu ekki lengur grķsku og latķnu, heldur arabķsku. Į Indlandi kynntust žeir nśllinu og indverskum tölustöfum, sem sķšan eru ranglega nefndir „arabķskir”.

Arabar og mśslimar héldu lķka viš einum fornum siš, sem hinir „frumstęšu” Vesturlandabśar aflögšu hjį sér į mišöldum, nefnilega žręlahaldi, žręlasölu og žręlaveišum, sem žeir stundušu langt fram į tuttugustu öld og Ķslendingar kynntust 1627.  

Žegar Mśhammeš hóf „heilagt strķš” gegn hinum kristna heimi į sjöundu öld voru Vesturlönd nįnast varnarlaus eftir hrun vesturhluta Rómaveldis. Mannfjöldi hefur aldrei veriš minni eftir lįtlausar styrjaldir žjóšflutningatķmans og gķfurlega mannskęšar drepsóttir. Ķ austri voru bęši aust- rómverska rķkiš og hiš nż- persneska ķ sįrum eftir langvinnar innbyršis styrjaldir. Sjöunda öldin er myrkust hinna myrku mišalda, svo myrk, aš oft er hlaupiš yfir hana ķ sögubókum og fariš beint til Arabķu.

Inn ķ žetta valda- tómarśm réšust herskarar Mśhammešs og eftirmanna hans. Sigurför žeirra er lęrdómsrķk enn ķ dag, žvķ hśn byggšist ekki į hernašaryfirburšum innrįsarmannanna, heldur į fįmenni og innbyršis sundrungu kristinna manna. Deilurnar skęšu og illskiljanlegu nśtķmamönnum um heilaga žrenningu og ešli Krists voru žį enn svo illvķgar, aš fjölmargir kristnir menn, einkum ķ Sżrlandi og Egyptalandi töldu hinn oržódoxa keisara ķ Konstantķnópel beinlķnis vera sjįlfan Antķ- Krist og tóku herskörum Mśhammešs fagnandi, žvķ hann lofaši žeim, ólķkt keisaranum, trśfrelsi. Sem dęmi mį nefna, aš erkibiskup Kopta ķ Alexandrķu fašmaši Amr aš sér eftir hernįmiš og žakkaši honum innviršulega fyrir aš hafa losaš sannkristna menn viš hinn vošalega, oržódoxa keisara.  Mśslimar gleymdu hins vegar aš taka fram, aš žetta „trśfrelsi” tįknaši, aš kristnir menn uršu skattpķndur, nįnast réttlaus undirmįlslżšur. Sķšar lét Tyrkjasoldįn t.d. kristna menn afhenda sér ung sveinbörn ķ žręldóm, sem alin voru upp ķ islam, en sķšan voru žessir „janitsarar” notašir til aš berja į kristnum fręndum sķnum.  

Į Spįni höfšu Vestgotar rķkt sem lķtil, lokuš og herskį yfirstétt sķšan į fimmtu öld. Žeir höfšu framan af talaš annaš mįl og veriš annarar trśar en landsmenn, svipaš og Mįrar sķšar, en höfšu žó lįtiš af Arķusar- kristni fyrir nokkru og tölušu tungu landsmanna. Žeir lįgu ķ sķfelldum innbyršis illdeilum, einkum um rķkiserfšir og lauk svo, aš hópur ašalsmanna keypti mśslimskan berbahöfšingja nokkurn, Tarik, og her hans  įsamt Julian, hertoga Aust- Rómverja ķ Ceuta til lišs viš sig ķ deilu viš Vestgotakonung. Kóngur féll ķ fyrstu orrustunni, og žessi mśslimski mįlališi sį, aš landiš var gott, en fyrirstaša lķtil og tók žvķ völdin sjįlfur.

Herför mśslima var gķfurlegt įfall hinum kristna heimi. Siglingar į Mišjaršarhafi minnkušu mjög og t.d. lagšist pappķrsnotkun af ķ Evrópu um skeiš, žvķ pappķr Rómaveldis hafši allur komiš frį Egyptalandi. Įrįs og innrįs mśslķma var loks stöšvuš ķ Miš- Frakklandi, en žaš var ekki fyrr en 1095, sem kristnir menn blésu til gagnsóknar. Įvallt er, og meš réttu, talaš um ofstęki hinna kristnu, sem var vissulega mikiš. En uppblįsiš tal um yfirburši „arabķskrar” menningar undir formerkjum „fjölmenningar” og „pólitķskrar rétthugsunar”, veršur hvimleišara meš hverju įri sem lķšur.  


Spįdómsgįfa Ęra- Tobba

Žessi vķsa Ęra- Tobba, sem ort var fyrir 350 įrum ętti einkar vel viš ķ dag (meš smįvęgilegri breytingu):

 

Vambara žambara žeysingssprettir
žvķ eru hér svona margir kettir?
agara gagara vinstrigręnum,
illt er aš hafa žį marga į bęnum

 

 


Landrįš eru žaš og landrįš skal žaš heita

Mér finnst full įstęša til aš vitna meš dįlitlum tilbrigšum ķ Ólaf heitinn Jóhanesson um žaš sem fer fram į Alžingi Ķslendinga žessa dagana undir forystu bišukollunnar Jóhönnu og rauš- gręna skallamannsins, sem nśna er loksins, loksins, loksins bśin aš fį völdin sem hann hefur dreymt um ķ öll žessi įr. Verkin sżna merkin. Fyrst į aš gera žjóšina aš bónbjarga öreigum vegna glęframennsku fįeinna óreišumanna, sem enga rķkisįbyrgš höfšu. Žeir sem lįnušu žeim verša aš bera sjįlfir sķna įbyrgš og taka į sig skašann, eša eins og Rómverjar sögšu: Caveat emptor. En ekki nóg meš žaš: Nś er veriš aš selja žjóšina undir vald śtlendra skrifstofumanna, žeirra sömu sem meš yfirgangi og ofbeldishótunum eru aš žvinga okkur til aš borga Icesave. Žaš er veriš aš svķkja žaš, sem forfešur okkar böršust fyrir ķ margar aldir, fullveldi og sjįlfstęši žjóšarinnar. 

 Skömm og svķvirša žeirra, sem nś mynda meiri hluta Alžingis mun lengi uppi verša. Minning žeirra veršur bölvuš, eins og žeirra sem stóšu aš gerš Gamla sįttmįla į sķnum tķma. 

Mér finnst leitt aš eiga ekki fįnastöng, svo ég geti flaggaš ķ hįlfa stöng.

Žaš į alltaf aš nota žaš orš sem viš į, segja sannleikann, hvaš sem į dynur og oršiš sem nś į aš nota er"landrįš!" Landrįš eru žaš og landrįš skal žaš heita.


mbl.is Samžykkt aš senda inn umsókn
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Heimska sjónvarpsféttamanns

Ķ sjónvarpsfréttum kvöldsins er Davķš lagt žaš til lasts, aš hafa ķ vištali viš erlenda sjónvarpsstöš sagt aš ķslensku bankarnir vęru ekki aš fara į hausinn. Hvers konar fķfl er žessi fréttamašur? Hann viršist ekki vita eša skilja, aš žaš var beinlinis emęttisskylda Davķšs aš ljśga til um žetta. Ef sešlabankastjóri  hefši sagt sannleikann opinberlega hefši žaš sjįlfkrafa sett bankana og allt ķslenska fjįrmįlakerfiš į hausinn samdęgurs.

Žetta er enn ein stašfesting į žvķ hvers konar undirmįlsliš starfar viš ķslenska fjölmišla. 


Herskarar haršstjóranna


Ég var aš gramsa ķ gömlum Moggum og fann žar žennan greinaflokk, sem ég skrifaši sķšla vetrar 1987, tveim įrum fyrir fall Berlķnarmśrsins. Žótt 22 įr séu nś lišin, er geysimargt ķ žessum greinum sem į fullt erindi inn ķ dag, žvķ vinstra- lišiš hefur ekkert breyst, žótt Gślagiš sé falliš. Allt žeirra hįttalag, orš žeirra og ęši eru enn sömu og fyrr. Žeir sem įšur gengu erinda böšlanna ķ austri eru nś bandamenn Hamas, Hisbolla, Talibana og Al-Qaida. Hatriš į Vesturlöndum hefur ekki breyst og žeir taka nś sem fyrr įvallt mįlstaš óvinarins hverju nafni sem hann nefnist.



               1. Lżšręšiskynslóšin ljśfa

Gślageyjaklasinn er ekki einvöršungu fjöldi fanga og žręlkunarbśša, žar sem milljónir eru sviptar frelsi sķnu. Hann teygir sig ķ rauninni allt frį Beringssundi, örskammt frį ströndum Bandarķkjanna, vestur ķ hjarta Miš- Evrópu, frį aušnum Noršurheimskautssvęšisins langt inn ķ hitabeltiš. Į žessu gķfurlega landflęmi eru nęrfellt tveir milljaršar manna ķ haldi. Žetta fólk bżr viš ašstęšur sem um margt mį lķkja viš mannréttindaašstöšu refsifanga, en aš sumu leyti viš ašstöšu ólögrįša bama. Žaš er svipt rétti til aš rįša eigum sķnum aš mestu leyti, verustaš, oršum eša hugsun. Austur-Žżskaland er fręgt dęmi um land, sem ķ rauninni er fangabśšir, en įstandiš er žó enn miklu verra į sumum öšrum eyjum Gślagsins, svo sem Vķetnam eša Albanķu. Žetta eru engin nż tķšindi og žaš er ekkert sérstaklega nżtt eša frumlegt aš benda į žį stašreynd aš rķkisstjórnir Gślagsins eiga samśš og stušning milljóna Vesturlandabśa, sem sumir hverjir vilja koma į skipulagi žeirra ķ heimalöndum sķnum. Žaš er lķka gamalkunnug stašreynd, aš ekki ašeins kommśnistar, heldur allir žeir, sem nefna sig „vinstri menn" annašhvort umbera, afsaka, žegja um, hilma yfir meš — og žegar óhętt žykir, svo sem ķ Vķetnamstrķšinu —beinlķnis hvetja valdhafa ķ „rķkjum sósķalismans" til dįša. Mér hefur samt alltaf žótt of lķtiš gert śr žessu. Mešal žeirra sem haršast hafa barist fyrir hagsmunum alręšisins į Vesturlöndum eru fjölmargrir įhrifamenn i menningarlķfi, fjölmišlun og uppeldismįlum og ég er žeirrar skošunar aš įhrif žessa fólks séu yfirleitt stórlega vanmetin. Žetta er hvatinn aš žessum skrifum mķnum og žó ekki sķšur sś „mannréttindaumręša", sem nś tröllrķšur landinu og kemur aš mestu śr žeirri įtt, sem sķst skyldi. 

Stundum er talaš um aš „hęgri" og „vinstri" séu óljós og śrelt hugtök ķ stjórnmįlum. Ég tel svo ekki vera. Žessi skipting ķ fylkingar er enn jafn afdrįttarlaus og hśn hefur lengi veriš og markalķnan liggur um landamęri alręšisrķkjanna, Gślagiš. Samśšarmenn haršstjóranna eru til vinstri, andstęšingar til hęgri. Einhverjum kann aš viršast žetta djörf fullyršing viš fyrstu sżn, en ég fę ekki betur séš en aš orša- og hugtakanotkun ķ pólitķskri umręšu stašfesti hana. Mér sżnist lķka aš til sé pottžétt ašferš til aš męla žaš hversu langt til vinstri menn eru og hśn er žessi: Hversu langt vilja žeir ganga til lišs viš valdhafa Gślagsins? Lengst til vinstri („róttękastir") eru eiginlegir kommśnistar, en žeir eru aš sumu leyti heišarlegastir ķ afstöšu sinni. Žeir skiptast aš hętti sértrśarsafnaša ķ żmsar fylkingar, en eiga eitt sameiginlegt: Žeir fara hvergi ķ felur meš ašdįun sķna į og stušning viš haršstjóra į borš viš Lenķn, Stalķn, Kim Il Sung, Mao eša Pol Pot. Žeir vķla heldur ekki fyrir sér aš verja kśgun og ódęšisverk fyrrnefndra manna og fleiri slķkra og eru ólmir ķ aš koma į stjórnskipulagi aš einhverri fyrirmynd śr Gślaginu ķ heimalöndum sķnum. Vegna žessa er aušveldara aš varast žį. Įhrif kommśnista eru enn veruleg vķša į Vesturlöndum, en fara nokkuš dvķnandi og er žaš vel.

Ķ žeirra staš hafa komiš nżir menn, „lengra til hęgri" innan vinstri hreyfingarinnar og žeir gęta hagsmuna alręšisrķkjanna ķ fjölmišlum, mennta og uppeldisstofnunum Vesturlanda aš mörgu leyti betur en eiginlegir kommśnistar. Žį er aš finna ķ öllum vinstri flokkunum, žótt žeir hafi sig mest ķ frammi innan Alžżšubandalagsins, žar sem žeir nefna sig nś „lżšręšiskynslóš". Žetta er fólkiš, sem talar nś oršiš oft illa um Sovétrķkin og stjórnir żmissa annarra Austur- Evrópurķkja sem aš meira eša minna leyti hefur veriš flett ofan af svo mikiš aš ekki žykir óhętt aš tala mjög vel um žęr lengur. Žaš samrżmist ekki rķkjandi vinstri- hugsanatķsku. Žó ber aš varast aš gagnrżna Sovét um of ķ nįvist žessa fólks, vilji mašur ekki vera kallašur „fasisti" eša a. m. k. „hęgri- öfgamašur". Žaš er žó tališ ķ lagi aš bera ķ bętiflįka fyrir żmsar ašrar haršstjómir, sem minni athygli hafa vakiš. Mį hér t. d. nefna Jśgóslavķu Tķtós, Ungverjaland Kadars eša Kśbu Castrós. Žegar talaš er um žessi lönd og żmis fleiri er alltaf bent į jįkvęšu hlišarnar. Rétt žykir einnig aš fara varfęmum höndum um żmsar af allra verstu haršstjórnum veraldarinnar, svosem Albanķu eša Noršur- Kóreu vilji mašur ekki vera talinn „hęgrisinni". Tiltölulega fįir andófsmenn berast til Vesturlanda frį žessum og mörgum öšrum eyjum Gślagsins, fréttir eru fįar og strjįlar og žessar žjóšir žjįst aš mestu ķ hljóši. Er žvķ enn óhętt aš tala vel um valdsmenn žeirra og vera jįkvęšur. Erfitt er aš vekja įhuga góšs vinstri manns į t. d. mešferš pólitķskra fanga ķ Rśmenķu, mannréttindamįlum ķ Laos eša stofnun frjįlsra verkalżšsfélaga į Kśbu, žótt hinn sami telji sér skylt aš bölva innrįsinni ķ Tékkóslóvakķu og įstandinu ķ Póllandi. Žeir eru lķka į móti styrjöldinni ķ Afganistan. Žó tala žeir yfirleitt ekki um hana af fyrra bragši fremur en žaš sem fram fer ķ Gślaginu. Žetta er merkilegt vegna žess hvaš žeir hafa annars mikinn įhuga į frišar- og mannréttindamįlunum. Berist tališ aš vondum stjórnum utan Gślags verša žeir hins vegar allir į iši, žvķ, eins og fyrr sagši, er žaš eitt helsta einkenni žessa fólks, hvaš žaš er įhugasamt um lżšręšiš, frišinn og mannréttindamįlin. 

Į fundum žeirra fjölmörgu „frišarsamtaka", sem stofnuš hafa verišķ seinni tķš er ekki žverfótaš fyrir žessu fólki. Af (oft skeggjušum) andlitum žeirra skķn sś sérkennilega blanda af yfirlęti, einlęgni, įbśš og męrš, sem er svo einkennandi fyrir vinstri- hugsjónamenn og žeir gęta žess aš allir viti hvaš žeir eru įhugasamir um frišinn. Hafi žaš aldur til er žetta yfirleitt sama fólkiš sem į sķnum tķma baršist af alefli fyrir mįlstaš einhverrar hemašarsinnušustu og blóši drifnustu stjórnar ķ veröldinni, žeirrar ķ Hanoi, žegar hśn vildi stękka rķki sitt og sendi hermenn inn ķ nįgrannalöndin Sušur- Vķetnam, Laos og Kambódķu til aš drepa fólk. Sumir vinna fyrir El Salvador- nefndina, sem hefur aš markmiši aš magna hernaš hreinręktašra kommśnista ķ žvķ landi. Ašrir hafa gerst sjįlfbošališar į sykurekrum Castrós, en žar skortir nś vinnuafl vegna žess aš verkfęrir menn eru annaš hvort flśnir śr landi, fangelsašir eša žį farnir til Afrķku til aš skjóta svarta menn fyrir Rśssa.

Žeir flykkjast einnig į fundi hjį mannréttindasamtökum żmsum, ekki sķst hjį hinum fręgu samtökum Amnesty Intemational. Žeir tala žar mikiš og eru stóroršir. Žeim lķkar ekki hvemig Bandarķkjamenn standa aš mįlum ķ Nicaragua og einnig veldur įstandiš ķ Sušur- Afrķku og Chile žeim įhyggjum. Žaš vekur athygli mķna, aš żmsir žeir, sem hįvęrastir eru, eru kunnir aš vinįttu sinni viš einhver af rķkjum Gślagsins, jafnvel sum, sem eru mešal žeirra efstu į listum Amnesty yfir mannréttindabrot, svo sem Vķetnam eša Kśbu. Sumir hafa meira aš segja gert sér žaš ómak aš ganga ķ sérstök„vinįttufélög", sem žessar erlendu haršstjómir hafa komiš sér upp hér, samhliša Amnesty- bröltinu. En hvaš veldur žessu? Hversvegna eru žaš einmitt lišsmenn alręšis og hernašar („žjóšfrelsisbarįttu") sem eru įhugasamastir um mannréttindi og friš? Ég veit žaš ekki fyrir vķst. Žó hefur mér dottiš żmislegt ķ hug og mun leitast viš aš svara žessum spurningumog öšrum ķ sķšari greinum. 


          2. Alręši- einręši

Mér er fullljóst, aš samśš meš alręšisherrum og Gślagi er ekki žaš eina, sem greinir sundur vinstri menn og hęgri, en um forręšishyggju, sżndarmennsku, tvöfeldni, óskhyggju og oršagjįlfur mun ég e. t. v. ręša sķšar. Žaš er afstašan til alręšisstjórna kommśnista, se, mestu skiptir og mun ég žvķ enn ręša hana nokkuš:

 Lengi hefur veriš meginregla, a. m. k. innan stjórnmįlafręši, aš skipta haršstjórnum heimsins ķ tvo flokka. Annars vegar eru svonefndar hefšbundnar einręšisstjórnir (sem hafa t.d. veriš og eru ķ żmsum Asķu- Afrķku- og Sušur- Amerķkulöndum), og hins vegar alręšisstjórnir (ž. e. flokksręšisstjórnir kommśnista og nasista). Hugtakiš „alręši" er žó allflókiš og er umdeilt, hvort um sé aš ręša sérstakt stjórnarform eša einungis haršneskjulegasta afbrigši einręšis. Hér gefst ekki rśm til aš ręša alręšiš sem vert vęri, en til er eitt įgętt rįš til aš greina sundur alręšisstjórnir og hefšbundnar einręšisstjórnir: Žęr haršstjórnir heimsins, sem eiga skipulagša hópa samśšar- og stušningsmanna ķ öšrum löndum eru alręšisstjórnir. Žęr sem ekki hafa slķkt ašdrįttarafl śt fyrir landamęri sin eru hefšbundnar einręšisstjórnir. Žetta segir vissulega ekki alla sögu um mun alręšis og einręšis, en af fyrrnefndri reglu mį sjį, aš skipta mį vondum stjórnum heimsins ķ tvo meginflokka og sś skipting er mikilvęg: Ķ öšrum flokknum lenda žęr, sem ekki draga aš sér ašdįun erlendra manna. Ķ sķšari flokknum eru žęr haršstjórnir, sem eiga stjórnmįlaflokka sér til fulltingis ķ lżšfrjįlsum löndum, auk vķštękrar samśšar og skilnings, ekki sķst mešal mennta fjölmišla- og listamanna. 

Žetta er įstęša žess, aš mannréttindabarįtta į Vesturlöndum fer fram meš tvennum hętti: Ķ fyrsta lagi er sś barįtta, sem beinist gegn stjórnum, sem af einni eša annarri įstęšu eru į móti kommśnistum (m.ö.o. eru „hęgrisinnašar"). Flestallir hęgri menn (ž. e. andkommśnistar) į Vesturlöndum finna žó ekki hjį sér sérstaka, djśpstęša žörf til aš réttlęta žęr eša verja. Mį hér nefna sem dęmi Chile, Sušur- Afrķku, eša žį valdhafa, sem til skamms tķma rķktu ķ Argentķnu, į Haiti eša Filippseyjum. Mannréttindabarįtta, sem beinist gegn stjórnum af žessu tagi hlżtur aš vera góš fyrir sįlina, en lķka fyrir lķkamann, žvķ henni fylgja oft gönguferšir. Žar aš auki er hśn aušveld og felur ekki ķ sér hęttu. Ašalatrišiš er aš lżsa hneykslun sinni į fyrrnefndum stjórnum į sem įhrifamestan og įbśšarfyllstan hįtt, helst ķ fjölmišlum, til aš sem flestir sjįi, hvaš manni er annt um mannréttindin. Lķka eru stofnašir „mannréttindahópar", sem hafa žaš markmiš aš sżna, hvaš mešlimir žeirra hafi mikinn įhuga į mannréttindum. Stundum röltir fólk ķ bęinn og ber spjöld, žar sem įstandiš ķ žessu eša hinu landinu er harmaš. Ręšur eru fluttar og ljótar sögur sagšar. Allir eru sammįla og žeim lķšur vel, vegna žess aš žeir eru góšir, en hinir eru vondir. Stjórnirnar, sem śthśšaš var, frétta trślega aldrei af žessu framtaki hér uppi į Ķslandi og žįtttakendur žurfa ekki aš óttast neitt. Engin „vinįttufélög" eru hér starfandi viš andkommśnķskar haršstjórnir śti ķ hinum stóra heimi, enda eiga slķkir valdhafar ekki skipulagša hópa samśšar- og stušningsmanna į Ķslandi. 

Öšru mįli gegnir um alręšisstjórnirnar ķ sķšari flokknum. Žar er ekki viš aš eiga valdsmenn ķ fjarlęgum og tiltölulega litlum löndum ķ afskekktum heimshlutum. Hér erum aš ręša sjįlft Gślagiš og žį Vesturlandabśa, sem taka mįlstaš žess, m.ö.o. vinstri menn sem heild, og ekki einungis žann hluta žeirra, sem nefnist kommśnistar. Barįttan gegn valdhöfum Gślagsins fer fram į innanlandsvettvangi. Tali menn of mikiš um kśgun og ódęšisverk Ho Chi Minhs, Maos, eša Castrós, svo nokkrir séu nefndir, eiga žeir ekki von į góšu, allra sķst frį frišar- mannśšar- og mannréttindapostulum žeim, sem hįvęrastir eru. Sumir vinstri menn žora reyndar ekki lengur nema aš mjög takmörkušu marki aš verja Stalķn og żmislegt žaš ķ Austur- Evrópu, sem allra rękilegast hefur veriš flett ofan af. Žeir eiga žó enn alltaf hlż oršum t. d. Castro, Mao, Tito og fleiri, sem enn bķša žess aš sannleikurinn um žį komi ķ ljós. Sį sem er of beroršur um Gślagiš mį bśast viš öllu illu og ekki ašeins frį alžżšubandalagsmönnum og Kvennalista žeirra, heldur mį hann bśast viš kįrķnum frį framsóknar og alžżšuflokksmönnum (žeir sķšarnefndu eru m. a. dyggustu bandamenn Nicaraguastjórnar į Ķslandi). Į undanförnum įrum og įratugum hafa menn margsinnis fengiš aš sjį hvernig Gróu į Leiti er komiš į kreik gagnvart žeim, sem dirfast aš vera eindregiš į móti alręšiskśgunarkerfi kommśnista. Séu žeir listamenn eru verk žeirra svķvirt eša žöguš ķ hel. Sį sem ekki gefur a. m. k. žegjandi samžykki sitt viš žeim illręšisverkumsem daglega fara fram innan jįrn- og bambustjalds hlżtur nefnilega aš vera aš minnsta kosti „hęgriöfgamašur", en žó trślega „fasisti". Séu menn mjög haršir eru žeir sennilega „nasistar". Vegna žessa alls er ķ rauninni miklu snišugra aš vera vinstri mašur en hęgri, hafi menn geš ķ sér til žess aš ganga meš Gślaginu į annaš borš. Sjįlfur hef ég žó aldrei getaš hugsaš mér žaš og svo erum fjölmarga ašra. 


           3. Hamar, sigš og hakakross


Žaš er eitt einkenni vinstrimanna, hvaš žeir eru hugfangnir af oršum. Žeir lįta sér žvķ duga žį skżringu, žegar rętt er um Hitler og menn hans, aš žeir hafķ veriš „borgaralegir" (hvaš sem žaš nś er), eša jafnvel „smįborgaralegir". Flokksręšisrķki Hitlers og nasista hafi žvķ veriš eitthvaš allt annaš en flokksręšisrķki Stalķns og annarra kommśnista. Vinstri sinnašir sagnfręšingar hafa veriš aš lęša žessu inn hjį fólki ķ įratugi, enda er žetta sś afgreišsla mįlsins, sem hentar vinstri- alręšissinnum best. Nįinn skyldleiki kommśnisma og nasisma var žó hverjum mešalgreindum manni ljós į žrišja og fjórša įratugnum, žegar lišsmenn alręšisins til hęgri og vinstri böršust į götum śti vķšs vegar um Evrópu. Ég verš aš fara hér nokkrum oršum um alręšiš, žvķ žaš er meš engu móti hęgt aš botna ķ hugarheimi og framferši kommśnista og annarra vinstri manna įn einhverrar vitneskju um žaš stjórnarfar, sem viršist seiša til sķn og rugla ķ rķminu annars tiltölulega vammlķtiš og meinlaust fólk, žannig aš žaš veršur reišubśiš til aš réttlęta, žegja um eša verja hina verstu kśgun og illręšisverk, séu žau framin af réttum mönnum. 

Žótt nś sé ķ tķsku aš halda, aš stjórnarfar Hitlers og Lenķns (sem Stalķn fullkomnaši) sé ešlisólķkt, leišir samanburšur į oršavali, įróšurstękni, atferli og stjórnkerfi kommśnista og nasista annaš ķ ljós. Nasismi vęri óhugsandi įn fyrirmyndar kommśnismans, enda mį lķta į nasismann sem eins konar kommśnisma meš öfugum formerkjum. Oršavašallinn, sem žessar fylkingar beita fyrir sig viršist ólķkur viš fyrstu sżn, en er žaš žó ekki, einsog ég mun e. t. v. fį tękifęri til aš ręša sķšar. Lķta mį į žessar tvęr höfušgeršir alręšisins sem samstofna, į svipašan hįtt og kristni og mśhamešstrś eru samstofna og nįskyld trśarbrögš žrįtt fyrir į margan hįtt ólķka hugmyndafręši og rótgróinn, gagnkvęman fjandskap. 

Allt alręši į tuttugustu öld mį rekja til eins manns, Lenķns. Andkommśnķskar (ž. e. „hęgrisinnašar") stjórnir hins gamla marxista og ašdįanda Lenķns, Mussolinis, og lęrisveins hins sķšarnefnda, Hitlers, fóru aš fordęmi Lenķns um flest ķ skipulagi og uppbyggingu valdakerfis sķns, žótt sś hugmyndafręši, sem žeir notušu til réttlętingar sér vęri meš nokkuš öšru sniši. Žaš voru reyndar ķtalskir fasistar sem fyrstir notušu oršiš „totalitarianismo" (alręši) um žetta valdakerfi, en oršiš var fariš aš nota jöfnum höndum um kommśnista- og fasistastjórnir fyrir 1930. 1933 bęttist svo Hitler ķ hóp žeirra haršstjóra, sem byggšu völd sķn į hugmyndafręši, skefjalausum įróšri og öflugum og haršsnśnum flokki. „Totalitarianismo" śtlögšu Mussolini og menn hans svo, aš žaš vęru völd „svipuš žeim, sem foreldrar hafa yfir börnum sķnum". Mussolini, sem žurfti aš kljįst viš kóng og pįfa ķ rķki sķnu nįši aldrei neinu foreldravaldi, en žaš felur ķ sér, eins og menn vita, m. a. sįlręn og fjįrhagsleg yfirrįš. Slķkum völdum hafa einungis kommśnistar, svo sem t. d. Stalķn, Maó eša Kim II Sung nįš. Mussolini varš, eins og gerist um „venjulegar", hefšbundnar einręšisstjórnir, aš sętta sig viš völd sem voru ķ besta falli svipuš valdi strangs kennara yfķr óstżrilįtum bekk.

Ég hef stundum lįtiš mér detta žaš ķ hug, žegar ég virši fyrir mér hiš żmsa brölt og uppįkomur kommśnista og hugdeigra lišsmanna žeirra, sem oft eru kallašir„ašrir vinstri menn", aš žetta fólk hljóti aš vera haldiš einhvers konar illvķgri og brįšsmitandi gešbilun. Sś kenning skżrir żmislegt ķ hįttalagi žeirra, svo sem hatriš į Andrési önd, en er žó ekki allskostar fullnęgjandi. Önnur skżring er trśin, en raunar er til sś kenning, aš lķka hśn sé ein tegund sinnisveiki. Ég vil ekki samžykkja žaš. Ekkert mannlegt samfélag fyrirfinnst eša hefur fyrirfundist į jöršinni įn einhverskonar trśar (nema Albanķa, aš žvķ er sumir halda). Meira aš segja Neanderthalsmenn höfšu trśarbrögš, eins og grafsišir žeirra sanna. Trśin er ómissandi og geysimikilvęgur žįttur allra mannlegra samfélaga ķ hvaša formi, sem hśn annars kann aš birtast. Hin fręgu orš Karls Marx — sem sjįlfur var trśarbragšahöfundur: „trśarbrögšin eru ópķum fólksins", lżsa vel žvķ yfirlęti og einfeldnislega hroka, sem var dęmigeršur fyrir manninn og einkennir enn lęrisveina hans, įbśšarmikla, hįlęrša, en žó grunnhyggna. Žótt alręšisherrar styšjist viš „veraldlega" hugmyndafręši, sem ekki višurkennir yfirnįttśruleg öfl, viršist svo, aš völd žeirra yfir hugum stušningsmanna sinna, innlendra og erlendra verši vart skżrš nema meš trśnni. Ķ žessu sambandimį benda į stjórnina ķ Ķran, sem hefur flest einkenni alręšis, en styšst ekki viš veraldlega „hugmyndafręši" heldur hefšbundin trśarbrögš, sem framfylgt er meš atfylgi öflugs flokks og einkennist af höršum įróšri. Žessi stjórn fullnęgir einnig žvķ skilyrši aš hafa ašdrįttarafl śt fyrir landamęri sķn, žvķ hśn į fjölda stušningsmanna ķ nįlęgum löndum. Eins og ég hef įšur getiš er žaš eitt gleggsta einkenni alręšisstjórna, aš žęr höfša til erlendra manna. 

Žaš er naušsynlegt aš gera sér grein fyrir žvķ aš alręši fyrirfinnst ķ hreinustu mynd sinni ašeins ķ kommśnistarķkjum. Svonefndir„hęgri" (andkommśnķskir) alręšisherrar, t. d. Perón, Franco, Mussolini og Hitler lķktust aš mörgu leyti hefšbundnum (t. d. sušuramerķskum) einręšisherrum, nema helst Hitler, en stjórn hans lķktist mjög hreinręktušum (kommśnķskum) alręšisstjórnum, žótt hann hafi ekki tekiš af žegnunum öll völd yfir eignum og atvinnutękjunum, aš dęmi kommśnista. Innan Gślagsins hefur flokkurinn og leištogi hans ķ sķnum höldum stjórn alls atvinnu- og efnahagslķfs og er žannig ķ raun eigandi allra eigna og atvinnutękja og vinnuveitandi allra žegnanna. Völd Hitlers, žó mikil vęru, voru žvķ miklu minni en valdhafa ķ kommśnistarķkjum, svo sem t. d. Stalķns, sem segja mį aš hafi „įtt" žegna sķna meš hśš og hįri, svo og öll gögn og gęši Rśssaveldis. Hugmyndafręši Hitlers var lķka miklu frumstęšari og verr śtfęrš en hugmyndafręši kommśnista, en žaš er e. t. v. skiljanlegt, žar sem nasistar rķktu ašeins ķ fį įr og höfšu ekki tķma til aš fķnpśssa kenningu sķna jafn vel og marxistar hafa getaš dundaš viš ķ tęp sjötķu įr. Žaš er vert aš undirstrika, aš innihald hugmyndafręšinnar, sem alręšisherrar beita sér til réttlętingar og til aš nį sįlręnum tökum į žegnum sķnum og erlendum lišsmönnum, skiptir litlu sem engu mįli. Mįliš er, aš menn trśi henni, žvķ völd flokksins byggja į hugmyndafręšinni öllu öšru fremur. Kommśnistar eša nasistar geta ekki komiš į alręši nema stór hluti žegnanna trśi į og sé vel kunnugur kenningunni. Žetta er ekki ólķkt žvķ, aš kažólska kirkjan hefur žvķ ašeins völd, aš fólk sé kažólskt. Af žessum sökum er linnulaus og ósvķfinn įróšur mjög naušsynlegur alręšisstjórnum, en hér gefst ekki rśm til aš ręša žį hliš mįlsins. Um hugmyndafręši Gślagsins aš öšru leyti er žaš aš segja, aš žaš er skošun mķn, og hefur lengi veriš, aš allt of miklu pśšri sé eytt į hjįręnuvķsindi žeirra Marx ogLenķns. Enginn nennir nś aš hrekja„vķsindalega" bull žaš, sem Hitler og menn hans notušu til aš nį sįlręnum tökum į žjóš sinni. Žaš sem mįli skiptir varšandi stjórn nasista eru vcrk hennar. Sama mįli gegnir um marxista. Framtķšin mun meta žį af verkum sķnum. Žau verša munuš löngu eftir aš įbśšarmikiš oršagjįlfur kommśnista og annarra vinstri manna — lišsmanna Gślagsins — er gleymt. Aš deila viš marxista er aš sżna blóši drifinni kenningu žeirra viršingu, sem hśn į ekki skiliš. 


           4. Summa lastanna


Vinstri menn, hvort sem žeir žora aš kalla sig kommśnista eša ekki, haga sér um fjölmargt eins og evangelķskur (ž. e. trśbošssinnašur) trśflokkur. Žeir telja sig bśa yfir žekkingu — eša leyndum dómum —og nota hvert tękifęri til aš koma žessari “žekkingu” sinni į framfęri enda įlķta žeir aš hśn muni frelsa heiminn. Af žessum sökum leita žeir ķ störf, žar sem besta tękifęriš gefst til aš breiša śt fagnašarerindiš, svo sem viš ritstörf, kennslu- og uppeldismįl eša fjölmišlun. Vinstri menn eru lķka félagsverur, og fara žvķ gjarnan ķ flokkum. Hugsun žeirra hlżšir sömuleišis įvallt stašli žess hóps, sem žeir tilheyra. Žeir eru, eins og t. d. mormónar eša vottar Jehóva, prógrammerašir, žannig aš žeir hafa ętķš į reišum höndum afdrįttarlaus svör viš hinum ašskiljanlegustu vandamįlum og žessi svör eru fyrirframvituš og stöšluš. Fyrir andstęšinga hefur žetta żmsa kosti, žvķ alltaf mį vita fyrirfram, hvaša skošun žeir muni hafaķ hverju mįli. Žó gerir žetta allar rökręšur viš vinstra fólk leišinlegar. Skošanir hreinręktašra kommśnista mį, eins og skošanir hefšbundinna trśflokka, finna ķ helgum bókum, sem spįmenn žeirra hafa skrįš. Aš rökręša viš žessa eiginlegu marxista er algjörlega śt ķhött, svipaš og aš deila viš „frelsaša" menn eša gešbilaša. Žetta fólk, ekki sķst hinir rśssatryggu jónmślar — sem eru miklu įhrifameiri og fleiri innan Alžżšubandalagsins en rįša mį af Žjóšviljanum — er žó sjįlfum sér samkvęmt žrįtt fyrir allt, hversu vondar sem skošanir žess annars kunna aš vera.

Öšru mįli gegnir um žaš afbrigši vinstri manna, sem aš mķnu mati er hvimleišast, ž. e. kótilettukarlana, sem oft nefna sig „lżšręšiskynslóš" Alžżšubandalagsins. Žeir eiga raunar sįlufélaga innan allra annarra vinstri flokka. Skošanir žessa hóps eru ekki sķšur fyrirframvitašar, en rįšast ekki eins afdrįttarlaust af hinni marx-lenķnsku hjįręnu, heldur stjórnast žęr fyrst og fremst af žeirri tegund hugsunar, sem er ķ tķsku į vinstra kanti hverju sinni. Einmitt vegna žess hve hugsun žeirra er ófrumleg reyna žeir įkaft aš breiša yfir andlegt ósjįlfstęši sitt, žvķ žeir telja mjög eftirsóknarvert aš vera „öšruvķsi". Ķ žessu skyni beita margir brögšum, svo sem yflrlętislegu og/eša įbśšarmiklu fasi, (rśšuglers?)gleraugum, hįrvexti į höfši og/eša ķ andliti, ankannalegum, vondum klęšaburši og fleiri skrżtnum tilburšum. Ekki tekst žeim žó aš verša „öšru vķsi", eins og til var ętlast, heldur ašeins aš verša eins og ašrir vinstri menn, sem eru lķka aš sżnast vera öšruvķsi. Skżringin į hįttalagi žeirra er sś, aš hér į Vesturlöndum hefur nokkuš lengi veriš ķ tķsku og žótt fķnt aš vera „gagnrżninn", ž. e. einhvern veginn į móti rķkjandi višhorfum. Žeir eru žó fįir, sem hafa skarpskyggni eša innsęi til žess aš vera ķ alvöru į móti rķkjandi višhorfum, enda žarf til žess hugrekki, eins og sagan hefiir margsannaš. Miklu snišugra — og hęttuminna — er aš lįta forritast meš hefšbundnu vinstra prógrammi og kaupa žar meš tibśin, višurkennd rórill. Žetta skżrir žaš, hve mörg skįld, fjölmišlamenn, rithöfundar og listamenn hallast aš vinstri stefnu, žvķ žannig geta menn fengiš ķ einum pakka fjölda (fyrirframvitašra) vandlętingar og hneykslunarefna, enda hafa vinstri menn ķ vopnabśri sķnu mikinn fjölda sökudólga, sem įvallt er žakklįtt verk aš rįšast į. Einnig öšlast žeir žaš öryggi į sįlinni, sem fylgir žvķ aš vera ķ hóp. Žaš spillir heldur ekki, aš flestir žeir, sem fjalla um bókmenntir og listir, eru lķka vinstri menn (af sömu įstęšum og listamennirnir). 

Vķs mašur hefur einhvern tķma sagt, aš hręsnin sé hylling lastanna til dyggšarinnar og mį svo vera. Vķst er, aš žaš er meš öllu óhugsandi aš vera vinstri mašur įn žessaš vera jafnframt hręsnari, žóttvissulega sé hęgt aš vera hręsnari įn žess aš vera vinstri mašur. 

Sś stašreynd, aš einmitt vinstri menn — umžegjendur og talsmenn alręšis og Gślags innan lżšręšisrķkjanna — skuli jafnframt vera žeir, sem hįvęrastir eru um mannśš og manngęsku, frelsi, friš og mannréttindi, hefur mjög lengi valdiš mér heilabrotum įn žess ašég hafi žó komist aš fullnęgjandi nišurstöšu. Skżringin kann aš verafólgin ķ fyrrnefndu spakmęli. Žaš sżnist nefnilega oft vera svo ķ žessu lķfi, aš summa lastanna verši įvallt hin sama. T. d. viršist fólk, sem finnur hjį sér mesta žörf til aš starfa aš frišar- og mannréttindamįlum, einnig hafa mesta žörf fyrir aš réttlęta. verja eša starfa ķ sérstökum „vinįttufélögum" viš illręmdar og herskįar erlendar haršstjórnir (Sovét, Kķna, Vķetnam, Kśbu o. fl. ). Žaš liggur raunar ķ sjįlfu ešli allra frišarsamtaka og ekki sķšur mannréttindasamtaka, eins og t. d. Amnesty, aš žau hljóta aš draga aš sér hręsnara, enda gera žau žaš. Vafalaust er erfitt aš halda žeim frį. Amnesty vann įgętt starf į fyrri įrum, en umsvif vinstri manna į žessum vettvangi eru ekki traustvekjandi svo ekki sé meira sagt. Herferš žessara samtaka til lišs viš daušadęmda bandarķska moršingja er merkileg — aš mķnum dómi — žegar menn hugsa til alls žess raunverulega gerręšis og kśgunar sem svo vķša mį finna ķ heiminum. 

Žįttur vestręnna vinstri manna, fjölmišlafólks og listamanna, ekki sķst rithöfunda, ķ žvķ aš višhalda kśgun og alręši innan Gślagsins er mikill, en fįir hafa žó veitt žessu žį athygli sem vert er. Meš rangfęrslum sķnum og sķbyljugagnrżni į allt žaš, sem žeir telja mišur fara hér vestanmegin, sjį žeir nefnilega įróšursmeisturum austantjalds fyrir ómetanlegum skotfęrum, sem sķšan eru notuš til aš villa um fyrir žegnum Gślagsins. Sś kęnlega upplogna mynd, sem žetta fólk fęr af Vesturlöndum, er aš verulegu leyti dregin upp af vestręnum rithöfundum —kommśnistum og öšrum vinstri mönnum — og af vinstra- fjölmišlafólki, sem nóg er af, en um žaš gilda sömu megpnreglur og įšur voru nefndar vegna listamanna og gagnrżnenda. Erfitt er eša ómögulegt aš bregšast viš žessu, og notfęra kommśnistar og lišsmenn žeirra sér žannig žaš frelsi, sem er undirstaša vestręnnar menningar, til žess aš grafa undan henni. Eins og ég hef bent į ķ fyrri greinum er ekkert jafn öruggur męlikvarši į vinstri stefnu og jįmennska gagnvart Gślaginu. Žetta kemur einkar vel fram žegar vinstra fólk af „lżšręšiskynslóš" kemst ķ įhrifastöšur viš fjölmišla, sem er oft. Mįlflutningur žess einkennist žį af linnulausum įrįsum į Vesturlönd, einkum forysturķki žeirra, Bandarķkin, og af žvķ aš draga įvallt fram žęr hlišar hvers mįls, sem eru Vesturlöndum óhagstęšar. Žessu fylgir svo baktrygging, ž. e. mįlamynda „gagnrżni" į aķręšisrķkin, eša öllu heldur „framkvęmd sósķalismans" žar eystra. Fréttastofa hljóšvarps er fręgt dęmi um slķkan mįlflutning, sem til forna var kenndur viš Hildirķšarsyni. Žaš er žó ekki sķst ritstjórn Žjóšviljans, sem ķ seinni tķš hefur, undir stjórn kótilettukarlanna sem žar rįša nś mestu, fullkomnaš žessa tegund fréttamennsku öšrum Ķslendingum betur, enda hafa sovéskir fjölmišlar oftar en einu sinni vitnaš ķ Žjóšviljann og lišsmenn hans žegar mikiš liggur viš, svo sem ķ tengslum viš varnarmįl. Žį er aš sjįlfsögšu lįtiš lķta svo śt, aš skošanir blašsins séu almennt rķkjandi į Ķslandi. Mig hefur raunar lengi grunaš, aš hugmyndafręši „lżšręšiskynslóšarmanna" — svonefndur „Evrópukommśnismi" — sé beinlķnis runninn undan rifjum Kremlverja. Meš fyrrnefndri mįlamyndagagnrżni svęfa žeir aš einhverju marki rödd samviskunnar hjį žeim lišsmönnum sķnum, sem deigastir eru. Öll völd verša įfram ķ höndum hinna, sem eru óprśttnari, og er žessi afstaša austanmönnum miklu drżgri en hefšbundinn lofsöngur yfirlżstra kommśnista um Gślagiš og haršstjóra žess. Ég žykist vita. aš samkvęmt rķkjandi vinstri- hugsanatķsku teljist žessar skošanir mķnar „śreltar" enda meta žeir skošanir į svipašan hįtt og unglingar fatnaš. Žeir munu kalla žetta „kaldastrķšsįróšur". Vinstri menn hafa nefnlega fyrir löngu fengiš žį flugu ķ höfušiš, aš hinu kalda strķši alręšisins gegn heimsmenningunni hafi einhvern tķma lokiš. Žetta er sś skošun, sem hentar įrįsarašila best, en ég fę ekki betur séš en hśn strķši gegn stašreyndum og heilbrigšri skynsemi. Dyr Gślagsins eru ennžį lęstar og žjóšir žess hnepptar ķ fjötra. Žótt venjulegar, hefšbundnar einręšis og herforingjastjórnir hrynji um koll nįnastį hverjum degi — enda eiga žęr enga vini — hefur engin kommśnistastjórn enn falliš. Žęr eiga vini. 


Žjóšviljafrétt ķ Morgunblašinu

Žessi frétt, eša öllu heldur hvernig hśn er fram sett sżnir ķ hnotskurn, hvernig komiš er fyrir Morgunblašinu og hvers vegna gamlir, tryggir stušningsmenn žess eru nś sem óšast aš yfirgefa blašiš. Žaš er yfirgengilegt, beinlķnis ofbošslegt aš sjį hvernig blašakonan tekur kinnrošalaust mįlstaš žess óša skrķls, sem ręšst meš ofbeldi aš hśsi, žar sem forystumenn stjórnmįlaflokkanna eru aš ręša mįlin ķ mestu frišsemd frammi fyrir alžjóš.

Žessi kona ętti aš fį sér annaš starf. Framsetning fréttarinnar er beinlķnis  ógešfelld.

 

Višbót 3.3. Konan sem hér um ręšir, Žóra Kristķn Įsgeirsdóttir hefur nś veriš kosin "blašamašur įrsins!"

Hugsiš um žaš! Ég mun tala ķtarlegar um stétt fjölmišlamanna ķ nżrri grein sem kemur ķ nęsta hefti Žjóšmįla og heitir: "Žjóšin, žaš er ég" 


mbl.is Gas Gas Gas į gamlįrsdag
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Vķetnam, vendipunktur kalda strķšsins


Žessi grein er ķ nżjasta tölublaši hins afbragšsgóša tķmarits Žjóšmįla, sem er nįnast eini vettvangurinn fyrir sęmilega heilbrigt vit og skynsemi, sem eftir er ķ landinu į žessum tķmum “pólitķskrar rétthugsunar”. Ég tel žaš persónulegan heišur, aš vera bešinnn um aš skrifa ķ žetta įgęta blaš, sem ég hvet alla skynsama menn til aš gerast įskrifendur aš.
Įskrift mį fį hjį śtgefanda, Jakobi F. Įsgeirssyni, Hraunteigi 7, sķmi 698-9140, netfang nb@simnet.is

Greinin skżrir sig sjįlf





Vķetnamstrķšiš er misskildasta, mistślkašasta styrjöld allra tķma, en į žessum įrum mótašist sś kynslóš sem völdin hefur nśna vķšast hvar į Vesturlöndum. Margir žeirra sem af mestu alefli studdu upphafsmenn strķšsins, innrįsarheri kommśnista, undir formerkjum “žjóšfrelsis” stżra nś vinstri flokkum, rķksstjórnum og löndum. Žeir eru ķ įhrifastöšum hvarvetna og halda įfram, enn ķ dag, aš taka undir hvern žann mįlstaš, sem er Vesturlöndum til tjóns. Žeir skrifa söguna og notfęra sér žaš til aš réttlęta eigin orš og geršir į žessum įrum. Žeir hafa ekkert lęrt og öllu gleymt.

Ég dvaldi ķ Svķžjóš į žessum tķma, į žeim įrum, žegar hatursmenn Andrésar Andar voru žar sem hįvęrastir. Armęšu- og vandręša- bókmenntir, meš žungbśnu, “pólitķskt mešvitušu” ķvafi voru aš ryšja sér til rśms į Noršurlöndum meš “Félaga Jesśs” ķ fararbroddi, en einnig voru Svķar um žetta leyti, ķ félagi viš Frakka og Ķtali, aš fullkomna kvikmyndagerš hinnar Žunglamalegu Langloku. Ašalsmerki hennar er, sem kunnugt er, hin Vandręšalega Žögn. Upp śr žessu hęttu Ķslendingar eins og ašrir Evrópubśar aš horfa į evrópskar kvikmyndir, sem fram aš žvķ höfšu žó notiš vinsęlda.

Ekkert komst aš annaš en Vķetnam ķ Svķžjóš į žessum įrum, og žaš eru ekki miklar żkjur aš segja, aš žjóšlķf og stjórnmįlalķf ķ landinu hafi mikiš til snśist um stušning viš hernaš kommśnista ķ Sušaustur- Asķu, meš sjįlfan forsętisrįšherrann, Olof Palme, ķ fararbroddi. Žar, sem annars stašar į Vesturlöndum höfšu menn žį flugu ķ höfšinu, aš innrįsarherir kommśnista vęru ķ einhverjum skilningi aš “frelsa” žjóšir Indó- Kķna- skagans, sem voru raunar žegar frjįlsar.


Žaš er lenska, aš tala meš fyrirlitningu um svonefnda “Dóminó- kenninngu”, en hana er mjög aušvelt aš stašfesta. Ašeins žarf aš lķta į landakort af Asķu frį vorinu 1945 og annaš frį 1975. Kśgunarkerfi kommśnista breiddist śt eins og drepsótt, eša öllu heldur sem drep ķ lķkama, į žessum įrum.

Žaš er eins og enginn hafi skiliš, hvorki žį né enn ķ dag, aš Vķetnamstrķšiš var ķ rśman įratug “heitasti punktur” kalda strķšsins, sem var miklu “heitara” ķ Asķu en ķ Evrópu. Žar hófst žaš meš hernįmi Stalķns į Mansjśrķu og Noršur- Kóreu strax eftir aš kjarnorkusprengjum hafši veriš varpaš į Japan, en fjórum įrum sķšar nįšu kommśnistar yfirrįšum ķ Kķna meš vopnavaldi. Įriš eftir lét Stalķn lepp sinn, Kim Il Sung, rįšast į Sušur- Kóreu. Žar śtvegušu Sovétmenn vopnin, eins og sķšar ķ Vķetnam, en Kķnverjar, sem enn voru vinir žeirra, lögšu til hermennina. Róttękir vinstri menn į Vesturlöndum, meš “frišarsinna” ķ fararbroddi, lögšu til sišferšilegan stušning viš hernašinn og t.d. mįlaši ašdįandi Stalins, Picasso, fręga “frišardśfu”, žótt hann hljóti aš hafa vitaš aš ķ Sovétrķkjunum lenti hver sį, sem reyndi aš mįla eins og Picasso sjįlfkrafa ķ gślaginu. Sovétmenn létu lķka vestręn verkfęri sķn m.a. stofna “Menningar- og frišarsamtök kvenna” vķša um heim um žetta leyti. Stušningur svonefndra “annarra vinstri manna” af gerš Palmes viš žessa įrįsarstyrjöld kommśnista var žó ekki jafn afrįttarlaus og sķšar ķ Indó- Kķna.


Samtķmis Kóreustrķšinu voru įtök hafin eša aš hefjast į öllu svęšinu frį Burma til Indónesķu. Mikiš los hafši komiš į nżlendur Breta, Frakka og Hollendinga ķ heimsstyrjöldinni, en žęr höfšu flestar lent ķ höndum Japana um skeiš. Innfęddir, sem margir höfšu barist meš herrum sķnum gegn Japönum, kröfšust nś sjįlfstęšis af sķvaxandi žunga. Žarna sįu kommśnistar gulliš tękifęri og frjósama jörš til aš breiša śt fagnašarerindi Marx og Lenins undir yfirskini “žjóšfrelsis”.

Ķ Indó - Kķna baršist žjóšernissinnahreyfing Viet Minh viš Frakka, en markmiš flestra žeirra, sem böršust meš Viet Minh var einungis aš losna undan nżlenduherrunum, alls ekki aš koma į sęlurķki og breiša śt fagnašarerindi ķ anda Marx og Lenins. Ašeins sjįlfur foringinn, Ho Chi Minh og klķka ķ kringum hann voru kommśnistar. Žetta minnir mjög į žaš, sem geršist į Kśbu fįum įrum sķšar, žegar Castro sór žaš fyrir lišsmönnum sķnum og heiminum, aš hann vęri sko aldeilis ekki kommśnisti, og tókst meira aš segja um skeiš aš blekkja Bandarķkjamenn til (óbeins) stušnings viš sig.

Viš brottför Frakka 1954 naut Ho Chi Minh aš sjįlfsögšu gķfurlegs persónufylgis, og hefši vafalaust sigraš ķ kosningum, hefšu žęr veriš haldnar strax. Almenningur žekkti Ho ašeins sem sigursęlan foringja, en fólkiš, sem żmist var bśddatrśar eša kažólskt, žekkti hvorki haus né sporš į kenningum “herra Max Lenins”, sem żmsir nefndu svo (margir į svęšinu eiga erfitt meš aš bera fram “r”). Žessi ašdįun į Ho hvarf žó fljótt, žegar ķ ljós kom, hvers ešlis stjórn hans var. Menn hafa giskaš į, aš kommśnistar hafi haft innan viš 3% fylgi ķ Rśsslandi, žegar Lenin hrifsaši völdin. Įstandiš ķ Indó- Kķna var ekki ósvipaš og slķkar frjįlsar kosningar hefšu įn nokkurs vafa oršiš žęr sķšustu. 
 Ķ Genf fékk Ho Chi Minh Noršur- Vķetnam til umrįša og hófst žegar handa um aš innręta žegna sķna meš himnarķkis- į- jöršu- kenningunum, sem hann ašhylltist sem marxisti og Stalķnisti og breyta landinu ķ alręšisrķki og herbśšir. Mikill fjöldi bęnda, sem ekki vildu fallast į samyrkjuvęšingu landbśnašarins var myrtur eins og hjį Stalķn. Markmiš hans var frį upphafi aš innlima Sušur- Vķetnam meš vopnavaldi ķ rķki sitt og gera Laos og Kambódķu aš undirgefnum lepprķkjum. Sušur- Vķetnamar höfšu hins vegar ekki hinn minnsta įhuga į aš rįšast į eša sameinast alręšisrķkinu ķ noršri. Stjórnmįlaįstand var raunar ótryggt ķ sušrinu, og Diem forseti var óvinsęll, einkum mešal bśddista. Eins og ķ Vestur- Žżskalandi og Sušur- Kóreu dreymdi marga um sameiningu, en sameining mundi hins vegar žżša aš menn yršu aš beygja sig undir miskunnarlausa ógnarstjórn kommśnista. Sušur- Vķetnamar vildu leysa mįl sķn sjįlfir og lifa lķfi sķnu ķ friši, svipaš og Sušur- Kóreumenn og Vestur- Žjóšverjar. Įrįsin kom aš noršan. Allt aš tvęr milljónir manna flśšu Noršur- Vķetnam į nęstu įrum, mešan kommśnistar undirbjuggu atlögu sķna aš nįgrannalöndunum, sem hófst fyrir alvöru 1957 meš skipulegum launmoršum į žorpshöfšingjum og öšrum leištogum ķ sušrinu.

Strķšiš viš Frakka, sem lauk viš Dien Bien Phu 1954 mį vel kalla “žjóšfrelsisstrķš”. Įrįs kommśnista į žrjś frjįls og sjįlfstęš rķki, Sušur- Vietnam, Laos og Kambódķu, ž.e. hiš eiginlega Vķetnamstrķš, var allt annaš. Žarna voru engir franskir, bandarķskir eša ašrir erlendir herir og žvķ gjörsamlega śt ķ hött aš “frelsa”, hvaš žį “žjóšfrelsa” žessi lönd. Žau voru frjįls. Fólk žar vildi ašeins fį aš lifa ķ friši. Raunar vęri réttara aš kalla žetta Indó- Kķna-strķšiš fremur en Vķetnamstrķšiš, žvķ Noršur- Vķetnamar óšu strax inn ķ Laos og Kambódķu. Žeir virtu landamęri žeirra einskis frį upphafi og notušu löndin til lišsflutninga og sem herbękistöšvar. Žeir réšust žó ekki beint aš mįttlitlum rķkisstjórnum žessara landa, heldur vopnušu og héldu śti innlendum “žjóšfrelsishreyfingum”, Pathet Lao og Raušum Kmerum. Žeir vissu sem var, aš žegar sigur hefši unnist ķ Sušur- Vķetnam mundu žau óhjįkvęmilega falla ķ hendur kommśnista eins og žroskašir įvextir. Sem kunnugt er neitušu Raušir Kmerar sķšar aš hlżša herrum sķnum og höllušu sér aš Kķnverjum. Žį réšust hinir upphaflegu hśsbęndur žeirra, Hanoi- menn, į Kambódķu og hertóku landiš.

           Search and Destroy
Skęrur og strķš hafa fylgt mannkyninu frį upphafi, og öll strķš, frį žvķ löngu fyrir daga Neandertalsmanna, hafa snśist um eitt og ašeins eitt: aš taka tiltekiš landsvęši og halda žvķ. Žaš er algert aukaatriši hvort eša hve margir óvinahermenn eru felldir. Žaš getur stundum veriš hęgt aš vinna fullnašarsigur nįnast įn žess aš fella nokkurn mann śr liši óvinarins, sbr. t.d. hernįm Žjóšverja į Danmörku.

Westmoreland yfirhershöfšingi Bandarķkjamanna og hans menn sneru žessu alveg į haus. Žeir ašhylltust nżja kenningu sem einhverjum gįfumanni hafši dottiš ķ hug og nefndist “Search and Destroy”. Raunar höfšu Bretar beitt svipušum ašferšum į Malakkaskaga fįum įrum įšur meš all góšum įrangri, en žar voru kommśnistar fįir og illa vopnašir og gįtu ekki treyst į stöšugan straum nżrra hermanna og vopna frį nįgrannalandinu, eins og ķ Indó- Kķna.
Samkvęmt “Search and Destroy” skiptu yfirrįš yfir landi engu mįli. Ašeins žyrfti aš finna og drepa óvinahermenn og strķšiš mundi vinnast af sjįlfu sér. Bandarķkjamenn sigrušu ķ bókstaflega öllum orrustum ķ žessu strķši, lķka ķ hinn fręgu Tet- sókn, sem heimurinn taldi mikinn ósigur og įtti verulegan žįtt ķ žvķ aš Johnson forseti bauš sig ekki fram 1968. Žegar sigur hafši unnist, voru lķkin talin (Body Count) en sķšan hurfu sigurvegararnir af vettvangi. Žegar žeir voru farnir sneru kommśnistar aš sjįlfsögšu aftur. Ekkert hafši įunnist.

Hershöfšingjar telja įvallt aš žeir séu aš berjast ķ nęsta strķši į undan, og Westmoreland og hans menn virtust ķmynda sér aš ķ Vķetnam yrši hęgt aš hrekja innrįsarmennina aftur inn fyrir landamęri sķn og einangra žį žar eins og ķ Kóreu, en landfręšilegar ašstęšur voru allt ašrar og meš öllu ógerlegt aš loka landamęrunum į sama hįtt.

Žaš sżndi sig lķka ķ Vķetnam, eins og ķ sķšari heimsstyrjöld, hvaš loftįrįsir eru mįttlitlar gegn einbeittum andstęšingi. Hitt skipti žó enn meira mįli aš Bandarķkjamenn uršu aš berjast meš ašra hendi fyrir aftan bak. Kalda strķšiš stóš sem hęst og Noršur- Vķetnam var komiš inn fyrir “bambustjaldiš”, eins og jįrntjaldiš nefndist žar eystra, inn fyrir vķglķnu óvinanna. Bandarķkjamenn žoršu žvķ ekki, vegna ótta viš višbrögš Sovétmanna og Kķnverja, aš gera innrįs ķ sjįlft óvinalandiš. Af žeim sökum fyrst og fremst var žetta įlķka vonlaust og ef Bandamenn hefšu reynt aš sigra Hitler įn žess aš rįšast inn ķ Žżskaland sjįlft.

              “Žjóšfrelsishreyfingin” mikla
Ég var unglingur, žegar tilraun Bandarķkjamanna til aš stöšva framrįs heimskommśnismans ķ Sušaustur- Asķu var aš hefjast į įrunum kringum 1960, en man žó vel eftir žessum tķma. Įróšursmaskķnan var žį enn ekki komin į fullan skriš og margir, jafnvel sumir vinstri menn skildu enn, aš hér var um aš ręša śtženslu- og landvinningastyrjöld kommśnista af sama toga og ķ Kóreu. Žetta įtti eftir aš breytast.

Til dęmis var žį enn óhętt (og sjįlfsagt) aš tala um “Viet Cong” (vķetnamska kommśnista). Nokkrum įrum sišar var svo komiš, aš hver sį, sem benti į aš hér var um kommśnista aš ręša, eša notaši Viet Cong um įrįsarmennina var sjįlfkrafa stimplašur sem einhvers konar fasisti, eša žį einfeldningur. Hér vęri aš sjįlfsögšu um aš ręša “Žjóšfrelsishreyfinguna". Innrįsarherir alręšisrķkisins Noršur- Vķetnams, vopnašir af heimskommśnismanum, vęru meš manndrįpum sķnum nefnilega aš “frelsa” žetta vesalings fólk (sem var žegar oršiš frjįlst) undan vondri kśgun Bandarķkjamanna (sem žó höfšu mętt į vettvang löngu eftir aš strķšiš hófst).


Ķ Vķetnamstrķšinu beindist öll athygli vestręnna fjölmišla og fordęming žeirra aš Sušur- Vķetnam, landi sem var ķ mišri styrjöld, undir įrįs jafnt innri sem ytri óvina. Aš sjįlfsögšu er ekki hęgt aš bśast viš fullkomnu lżšręši og mannréttindum viš slķkar ašstęšur. Ég minnist žess ekki, aš nokkurn tķma hafi veriš vakin athygli į žeirri gjörsamlega miskunnarlausu kśgun lķkama og sįlar, sem rķkti ķ Noršur- Vķetnam eins og ķ öšrum kommśnistarķkjum. Žvert į móti. Smįm saman varš žaš almenn skošun, aš Ho Chi Minh, gamall agent fyrir Komintern og alžekktur ašdįandi Stalķns, vęri ķ raunini lżšręšissinni. Moršsveitir Viet Cong og noršur- vķetnamski herinn vęru ķ rauninni aš fęra Sušur- Vķetnömum langžrįš frelsi, mannréttindi og lżšręši meš hernaši sķnum og manndrįpum. Žetta er ótrślegt, en žó satt. Menn trśšu žessu ķ fullri alvöru.

Žaš var Lenin, ekki Göbbels, sem telja mį upphafsmann hinnar skipulegu, ósvķfnu, orwellsku lżgi, og einnig mį lķta į Lenin sem helsta upphafsmann nśtķma markašsfręši. Hann nefndi t.d. stjórnkerfi sitt, sem felur ķ sér fullkomna, algera kśgun lķkama og sįlar, “lżšręšislega mišstżringu”. Blaš sitt nefndi hann “Sannleikann” (Pravda) en bókstaflega allt sem ķ žvķ blaši hefur stašiš frį upphafi er lżgi. Kommśnistar, sem stefndu sjįlfir aš heimsyfirrįšum, nefndu andstęšinga sķna “heimsvaldasinna” og styrjaldir, sem žeir hleyptu sjįlfir af staš meš stušningi “lżšręšis”- postula, “frišarsinna” og “mannréttindafrömuša” til aš koma į miskunnarlausu kśgunakerfi meš vopnavaldi nefndu žeir “žjóšfrelsisbarįttu”. Kķna, Noršur- Vķetnam og Noršur- Kórea hétu öll “lżšręšisleg lżšveldi alžżšunnar” (People“s Democratic Republic). Ķslenskir vinstri menn breyttu nafni Austur- Žżskalands aš kommśnistastjórninni forspuršri ķ “alžżšulżšveldi” (Volksrepublik). Rétt nafn landsins var hins vegar “Lżšręšislega žżska lżšveldiš” (Deutsche Demokratische Republik, DDR). Moršingjarķki Raušra Kmera nefndist “Hin lżšręšislega Kampśtsea” (Democratic Kampuchea).

Markašssetning Hanoi- manna į styrjöld sinni var vissulega meistaraleg, en lykilatriši ķ henni var aš telja mönnum trś um, aš strķšiš vęri Bandrķkjamönnum aš kenna. Sušur- Vķetnamar hefšu ķ rauninni alltaf viljaš sameinast žeim, en afskipti Bandarķkjanna hindrušu žaš. Žetta er merkilegt ķ ljósi žess aš gķfurlega mikil og hörš andstaša gegn kommśnistum var hafin löngu įšur en Bandarķkjaher mętti į vettvang 1965.

Til stašfestingar žesssari kenningu beittu Noršur- Vķetnamar mjög fyrir sig “Žjóšfrelsisfylkingunni”, sem žeir sögšu tślka hinn sanna vilja žjóšarinnar, svipaš žvķ og nasistar sögšu į sķnum tķma, aš flokkur Quislings tślkaši raunverulega afstöšu Noršmanna til Žjóšverja.
En hvaš var žį žessi “Žjóšfrelsishreyfing?”. Menn muna kannski, aš ķ sķšari heimsstyrjöld įtti Hitler hópa stušningsmanna ķ flestum žeim löndum, sem Žjóšverjar hertóku. Žetta įtti einnig viš ķ Sušur- Vķetnam, einkum ķ upphafi, mešan ašdįunin į barįttu Ho Chi Minh gegn Frökkum var enn viš lżši og įšur en ķ ljós kom, hvers ešlis stjórnarfar hans var. Žessir sušur- vķetnömsku flugumenn kommśnista nefndu sig aš sjįlfsögšu “Žjóšfrelsisfylkinguna” (FNL), og beittu, einkum framan af, mjög fyrir sig nytsömum sakleysingjum, ašallega śr hópi bśddista. Öll raunveruleg völd ķ FNL voru aš sjįlfsögšu ķ höndum kommśnista. Innfęddum “žjóšfrelsisfylkingarmönnum” fękkaši ört eftir žvķ sem į leiš, og žegar komiš var fram yfir mišjan sjöunda įratuginn var žaš nįnast eingöngu noršur- vķetnamski fastaherinn, sem bar hitann og žungann af bardögum ķ strķšinu. Noršur- Vķetnamar klęddu žó menn sķna framan af gjarnan ķ hin “svörtu nįttföt”, sem voru einkennisbśningur lišsmanna “žjóšfrelsishreyfingarinnar”, en hęttu raunar žeirri blekkingu aš mestu žegar į leiš. Eftir aš Bandarķkjamenn hęttu žįtttöku ķ bardögum og hurfu af vettvangi eftir frišarsamningana 1973 var žeim žykjustuleik Noršur- Vķetnama, aš hér vęri um borgarastyrjöld aš ręša, žar sem žeir hefšu mikinn stušning, alveg lokiš ķ Sušur- Vķetnam sjįlfu. Vestręnir fjölmišlar héldu žó įfram aš trśa žvķ, aš FNL vęri einhvers konar sjįlfstętt afl inni ķ myndinni. Hanoi- menn söfnušu nś miklu liši. Žeir rufu frišarsamningana einhliša ķ desember 1974 og réšust inn ķ nįgrannalandiš. Žį var strķšiš löngu oršiš alveg hreinręktuš, grķmulaus styrjöld milli Sušur- Vķetnama og noršur- vķetnamska innrįsarhersins.

Heimspressan gleypti orwellskan lygaįróšur Hanoi- manna hrįan, en tślkun fjölmišlanna į žessu strķši vęri efni ķ margar bękur. Einhver hefur sagt, aš Bandarķkjamenn hefšu įtt betri von um sigur, hefšu žeir einbeitt sér aš žvķ aš skjóta blašamennina. Į Bandarķkjamönnum sannašist enn einu sinni hiš fornkvešna, aš “sį sem talar illa um sjįlfan sig, žarfnast ekki óvina”.
Mogginn var raunar blaša stašfastastur, en undir lokin var meira aš segja Morgunblašiš fariš aš tala um fastaher Noršur- Vķetnams, klęddan eigin einkennisbśningum, bśinn skrišdrekum og öšrum žungavopnum, sem “žjóšfrelsishreyfinguna”. Ašrir fjölmišlar, erlendir sem innlendir voru miklu verri.

Lygažvęttingurinn um vķštękan stušning almennings ķ Sušur- Vķetnam viš kommśnista var endanlega afhjśpašur ķ lokin. Ótti og skelfing braust śt hvarvetna og allir sem vettlingi gįtu valdiš lögšu land undir fót ķ ofsahręšslu til aš flżja “frelsara” sķna. Žaš var ekki fyrr en eftir aš žjóšarmoršin, kśgunin og flóttamannastraumurinn, sem viš höfšum margir spįš ķ upphafi hófst upp śr valdatöku kommśnista 1975, aš aftur var fariš aš vera óhętt aš tala opinberlega um “Viet Cong”. Raunar reyndust ašfarir kommśnista enn miskunnarlausari og blóši drifnari en meira aš segja ég hafši bśist viš.

                Hver myrti Palme?
Andstöšunni viš strķšsreksturinn veršur aš skipta ķ tvennt. Annars vegar voru žeir, sem sįu aš strķšiš mundi aldrei vinnast meš žeim ašferšum sem beitt var, og žvķ verr af staš fariš en heima setiš. Ég fyllti raunar sjįlfur žennan flokk, žvķ ég leit svo į aš annaš hvort yršu Bandarķkjamenn aš hertaka Noršur- Vķetnam eša forša sér af vettvangi.
Andstaša t.d. Frakka og margra mįlsmetandi manna ķ Evrópu og Bandarķkjunum, t.d. Roberts Kennedys byggši į žessum gundvelli, ekki į stušningi viš kommśnistaherina. Žaš magnaši andstöšuna ķ Bandarķkjunum, aš herskylda var enn viš lżši og margir ungir menn veigrušu sér viš aš taka žįtt ķ svo vonlitlu, fjarlęgu strķši.

Hins vegar var sį fjölmenni hópur, sem beinlķnis studdi įrįsarmennina, en žann hóp fyllti m.a. mestöll sęnska žjóšin meš sjįlfa rķkisstjórnina ķ fararbroddi. Ég sat į žessum įrum tvķvegis fundi um Vķetnam, žar sem Olof Palme var frummęlandi, og get vottaš, aš mašurinn var įgętlega greindur, vel aš sér og fljótur aš hugsa. Ég get lķka vottaš, aš stušningur hans viš upphafsmenn Vķetnamstrķšsins, innrįsarheri kommśnista ķ Indó- Kķna, var alger og óskilyrtur. Hann var hinn įgętasti fulltrśi fyrir žęr skošanir, sem hann deildi meš milljónum Vesturlandabśa og tugžśsundum Ķslendinga į žessum įrum.

En hver myrti Palme? Sušur- Afrķkumenn hafa veriš nefndir, enda var Palme oršlagšur fyrir barįttu sķna gegn kynžįttamisrétti. En fleiri koma til greina. Žegar innrįsarherir kommśnista “žjóšfrelsušu” loks löndin ķ Indó- Kķna meš vopnavaldi viš gķfurlegan fögnuš “lżšręšis”- postula, “frišarsinna” og “mannréttindafrömuša” hvarvetna, hófu Hanoi- menn skipulegar žjóšflokka- og kynžįttaofsóknir, sem vinir žeirra, vinstri menn, tala aldrei um. Kannski var moršingi Palmes mašur af fjallažjóšflokki eša af kinverskum uppruna, eša žį barn svarts bandarķsks hermanns, en įtrśnašargoš Palmes, žessa heimskunna “mannréttindafrömušar”, herstjórarnir ķ Hanoi, ofsóttu allt žetta fólk meš yfirvegušum, miskunnarlausum hętti. Fullkomiš kaldlyndi Palmes gagnvart bįtafólkinu var alkunnugt, og moršingi hans gęti vel hafa komiš śr žeirra röšum.

Og hvaš meš fórnalömb Castros? Fręg var heimsókn Palmes til Kśbu ķ kölfar sigurs “žjóšfrelsisaflanna” ķ Indó- Kķna 1975 žar sem žessi kunni “mannréttindafrömušur” hélt hverja lofręšuna af annarri um gestgjafa sinn, en um žaš leyti voru pólitķskir fangar į Kśbu eitthvaš um 40.000. Menn sįtu žar ķ fangabśšum ķ allt aš 20 įr fyrir samkynhneigš, aš slįtra kś eša bišja um hęrra kaup, en į Kśbu, eins og ķ öšrum “verkamannalżšveldum” er verkalżšsbarįtta refsiverš. Moršingi Palmes gęti lķka hafa veriš śr žeirra röšum. Palme notaši tękifęriš į Kśbu til aš fagna alveg sérstaklega Pol Pot og Raušum Kmerum, sem žį voru nżkomnir til valda, en einmitt žį rann blóšiš ķ sem allra strķšustu straumum. Moršingi Palmes gęti veriš einn žeirra sem komust undan žjóšarmoršingjunum.

Žegar žessi heimskunni “frišarsinni” var į Kśbu hafši Castro einhvern stęrsta her ķ heimi, um hįlfa milljón manna undir vopnum, og hélt her sķnum śti til styrjalda og manndrįpa ķ 15 löndum vķša um heim, ekki sķst ķ Afrķku, žar sem menn hans lögšu um 8 milljónir jaršsprengna. Moršingi Palmes gęti veriš śr röšum ęttingja žeirra sem hermenn eša jaršsprengjur Castros hafa drepiš eša limlest. Möguleikarnir eru óteljandi og sömuleišis eru fórnarlömb kśgunar, žjóšarmorša og hernašar vina og įtrśnašargoša Palmes, žessa “lżšręšis”- postula, “mannréttindafrömušar” og “frišarsinna” óteljandi.
Örlög Palmes voru aš sönnu hörmuleg og engum óskandi. Hann hefur į sķšari įrum oršiš pķslarvottur, įtrśnašargoš og tįkngervingur mikils hluta vinstri manna, fólks žeirrar geršar sem hérlendis stżrir mensévķka- armi Alžżšubandalagsins, svonefndri “Samfylkingu”. Žetta er fólkiš sem sagšist ekki vera kommśnistar, en gekk erinda alręšisaflanna ķ kalda strķšinu undir formerkjum ”lżšręšis”, “frišar” og “mannréttinda”. Ég kann aš mörgu leyti betur viš bolsévķka- arminn, sem nś nefnir sig “Vinstri gręna”. Žeir ganga hreinna til verks.


              Innri óvinir Vesturlanda
Vinstri menn hafa alltaf rangt fyrir sér. Alltaf. Žaš mį bóka, aš taki žeir einhvern mįlstaš upp į sķna arma, er hann rangur. Žetta er žumalfingursregla, sem ég hef haft sķšan ķ ęsku og hśn hefur aldrei brugšist mér. Allt žeirra brölt fer ķ vaskinn. Žetta klikkar aldrei.

Žeir eru fólkiš, sem hyllir keisarann og nżju fötin hans. En žeir eru ekki meinlausir sérvitringar eins og don Quixote. Žeir eru Vesturlöndum hęttulegir.

Hatriš er sterkari tilfinnig en įstin og žaš er ekki draumurinn um betri heim sem hvetur vinstri manninn til dįša eins og žeir ķmynda sér sjįlfir, heldur hatriš. Hatriš į žvķ umburšarlynda frjįlsa žjóšfélagi sem elur žį. Vinstri menn, kommśnistar og ašrir, eru innri óvinir Vesturlanda og taka žvķ įvallt og ósjįlfrįtt mįlstaš ytri óvina žeirra, hverju nafni sem žeir nefnast, žvķ “óvinur óvinar mķns er vinur minn”. Hatur žeirra į eigin žjóšfélagi og stušningurinn viš óvini žess veršur žvķ afdrįttarlausara, žeim mun “lengra til vinstri” (róttękari), sem žeir teljast. “Róttękir” vinstri menn (kommśnistar) studdu ekki ašeins Stalķn, heldur einnig Hitler į įrunum 1939-1941, žvķ hann var, eins og Stalķn fullkominn óvinur hins “borgaralega” (ž.e. frjįlsa og lżšręšislega) žjóšfélags, sem žeir vildu tortķma. Vinstri menn, kommśnistar og ašrir, studdu Khomeini erkiklerk af alefli til valda į sķnum tķma, žvķ hann var eins og žeir, hatursmašur “Hins mikla Satans”, Bandarķkjanna. Allir vinstri menn, jafnt “róttękir” sem ašrir, vernda og réttlęta Castro enn ķ dag, aš sjįlfsögšu samhliša hįvęru “lżšręšis”- og “mannréttinda”- hjali. Stušningsyfirlżsing Vinstri gręnna viš Hamas er nżlegt dęmi og ašdįun allra vinstri manna į Chįvez Venezuelaforseta, vini Hvķt- Rśssa og Ķrana er annaš. Žeir “róttękustu”, gamlir lišsmenn Pol Pots, Albanķu og Noršur- Kóreu eru nś farnir aš gęla viš og réttlęta Talķbana og Al- Qaida. Žeir taka alltaf mįlstaš óvinarins.

Į Vķetnamįrunum leit svo śt um skeiš aš lżšręšisrķki Vesturlanda kynnu aš verša alręšinu aš brįš, ekki utan frį, heldur innan frį, fyrir tilstyrk innri óvina sinna, jafnt eiginlegra kommśnista og hinna, žeirra sem sögšust ekki vera kommśnistar, en tóku žį sem nś, įvallt mįlstaš óvinanna. Žessi tilfinning greip mig afar sterkt į žessum įrum. Framrįs kommśnismans minnti į nįnast óstöšvandi atlögu mśslima aš hinum kristna heimi į sjöundu og įttundu öld. Mér fannst stundum ķ Svķžjóš ég vera sķšasti heišinginn ķ Rómaveldi undir lokin, žegar kristnir ofstękismenn voru aš kęfa klassķska menningu, tjįningarfrelsi, umburšalyndi og frjįlsa hugsun meš stórasannleika žess tķma aš vopni.

Ég varš vitni aš žvķ, aš margir ęskufélagar sem įšur höfšu veriš skošanabręšur og höfšu, eins og ég upplifaš uppreisnina ķ Ungverjalandi, ris Berlķnarmśrsins og innrįsina ķ Tékkóslóvakķu ķ barnęsku sinni og ęsku, snerust į Vķetnamįrunum til fullkomins og įkafs stušnings viš alręšisöflin. Eitt af mörgum dęmum er einn, sem dröslaši mér upp ķ gömlu Valhöll og skrįši mig ķ Heimdall (žar sem ég hef žó aldrei starfaš). Sį įgęti mašur var fįeinum įrum sķšar oršinn ritstjóri Žjóšviljans. Žannig var tķšarandinn, en sjįlfur hef ég aldrei veriš hallur undir hugsana- eša skošanatķskuna.

Žegar alręšiskśgunin, žjóšflokkaofsóknirnar, žjóšarmoršin og flóttamannastraumurinn, sem ég og ašrir höfšum spįš allt frį upphafi hófst upp śr 1975, lagšist yfir vandręšaleg žögn, skyld žeirri, sem veršur į mannamótum, žegar vond lykt gżs skyndilega upp. Einhver hafši gert ķ buxurnar. Vķetnam og “žjóšfrelsisbarįttan” var snarlega tekin śt af dagskrį. Enginn hirti um örlög žess vesalings fólks, sem lenti ķ klóm “žjóšfrelsaranna”, frekar en um fórnarlömb Castros. ”Lżšręšis”- postular og “mannréttindafrömušir” höfšu öšrum hnöppum aš hneppa. Žögnin lagšist yfir Indó- Kķna.
Žaš er almenn, vištekin skošun aš Bandarķkjamenn hafi tapaš Vķetnamstrķšinu. En er žaš alveg rétt? Orrustan tapašist vissulega, en tapašist strķšiš? Žaš sem menn viršast ekki geta séš, er aš ķ Vķetnam stöšvašst holskefla heimskommśnismans, sem virtist allt ętla aš gleypa į žessum įrum. Hinar żmsu “žjóšfrelsishreyfingar” kommśnista ķ Sušaustur- Asķu allt frį Burma um Malaysķu og Thaķland til Indónesķu og Filippseyja höfšu ekki lengur stušning og gufušu smįm saman upp. Mįttvana tilraunir kommśnista til frekari śtženslu ķ Miš- Amerķku og Afganistan runnu śt ķ sandinn. Rauši blóšflekkurinn į landakortinu hętti aš stękka eša smita śt frį sér.

Eftir Vķetnam fjaraši hęgt og örugglega undan, og fjórtįn įrum sķšar hrundu höfušból kommśnismans ķ Evrópu. Žótt fįeinar hjįleigur séu enn eftir, er ógninni sem af kommśnistum stóš, lokiš.

Gamlir lišsmenn žeirra eru žó enn į mešal vor, og žeir munu halda įfram, enn sem fyrr, aš grafa undan eigin žjóšfélagi. Žeir munu įfram taka mįlstaš allra žeirra, hverju nafni sem žeir nefnast, sem vilja hiš frjįlsa, lżšręšislega, mannśšlega, umburšarlynda žjóšfélag Vesturlanda feigt.

Og žeir munu enn sem fyrr hrópa hęst allra um friš, mannśš og manngęsku, lķtilmagna, frelsi, lżšręši, og mannréttindi.




Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband